Ljudi

Svega cvijeća u bašti božjoj. Toliko želja, afiniteta, metoda brušenja karaktera, različitih duhovnih disciplina koje sve vode k istom putu, onome unutra, vlastitoj srži. Različiti su nam prioriteti, naravi, svjetonazori, različite su nam i srži. Znao je to i stari Držić. Ljudi nazbilj i ljudi nahvao. Ljudi koji jesu, i ljudi koji nisu. Vrlo jasno se to vidi, i vrlo brzo, naravno ako ne počnemo racionalizirati prvi glas intuicije, i ne počnemo idealizirati, diviti se potencijalima, motajući sve u ružičasti papir koji se u ovim posljednjim danima ionako brzo podere.
Odsad se divim samo realiziranim potencijalima, izbrušenim osobnostima, zrelim ljudima, onima koji imaju i fokus i disciplinu, koji znaju što žele od sebe i drugih, i koji se ne plaše izazova. Koji kroz teškoće rastu. Koji sami rješavaju posljedice svojih nesretnih djetinjstava/propalih veza ne tovareći svoju emocionalnu prtljagu u potpunosti drugima na leđa, i koji usprkos tome i dalje kroz život gaze nezagađeni gorčinom i razočarenjem, i unatoč svemu imaju snage hrabro ispričati svoju istinu. Koji se unatoč svemu uspijevaju i dalje razveseliti, i njegovati britak, samo životnim mukama isklesan inteligentan humor sa netoksičnom notom sarkazma, onako usitno poput arome borovice u dobrom ginu. Predivna mi lekcija ionako žestoke godine.

Dragi moji, znate koji jeste, hvala vam što i mene činite boljom osobom. I hvala providnosti što nam je ukrstila životne puteve.

Ἀποκάλυψις

Apokalipsa fino napreduje, hvala lijepa na pitanju. Apokalipsa ili otkrivenje, ustvari- razotkrivanje. Razotkrivanje pravih namjera i skrivenih motiva bližnjih i manje bližnjih, izdaje i noževi koji su trebali ići u leđa više nisu skriveni. Zabljesnu na podnevnom suncu i sve postaje toliko očito. Govna isplivaju u svom punom bouquetu, hvala Svevišnjem. Jest šokantno, jest dramatično, boli, ali izuzetno je dobro jer uviđaš istinu i prava ljudska lica. Hijenina lica. Janus je mila majka za neke ljude.
Dobro, i sad kad me je istina izula iz cipela mogu se polako sabrati i odlučiti:
1. Ostati živa i oteti se ideji “Bože, umorna sam kao pas. Dokle više?”
2. Shvatiti da moja stvarnost i ono što ja jesam uopće nema nikakve veze s tuđim projekcijama i mentalno-emotivnim bljuvotinama kojima me se počesto obasipa samo kako bi oni mogli uspješno živjeti sami sa sobom i noću mirno zaspati bez osjećaja krivnje jer bi se inače požderali kad bi doista preuzeli odgovornost za svoje postupke.
3. Ne dopustiti da mi tuđi rasizmi i kompleksi oduzmu mir i vjeru u ono najbolje u meni, što me izdvaja iz mora prosječnih i što me čini dobrim čovjekom i prijateljem.
4. Teškom mukom izboriti se za neispuštanje iz ruku vjere u providnost, u to da će sve izaći na dobro nakon te mračne epizode u ljudskoj/osobnoj povijesti. Saturn? Mračna noć duše? Posljednji dani?
Treba ovo preživjeti i ostati normalan.
5. And last but not least- kupiti jedan fini vrhunski šampanjac koga ću otvoriti na final judgement day. Za novu eru reda, pravednosti, mira, jedinstva i prihvaćanja&prihvaćenosti, bez ikakvog prisustva mraka, zla i sadašnje kvarnosti. U iščekivanju trijumfalnog comebacka kojeg ćemo svi mi preživjeli ipak najveselije i najdostojanstvenije proslaviti, jer smo izdržali do kraja.

I tako, u iščekivanju Mesije, gricnimo i koje kokice dok se svitak ne odmota do kraja.
Držite se!

Eau De Piss Off

Čudne te neke navike ljudova koji si svašta dopuštaju dok su u vezama i odnosima, malo prcanja u zdrav mozak, malo eksploatiranja popustljivosti i dobrih namjera onog drugoga, manipulacijice i tihi preziri, potkopavanja, egoizmi, grčke tragedije, grand finale i nabacivanje blatom, you name it, arsenal je popriličan. Ako vam se zareda ovakav razvoj događaja, budite 120% uvjerene da taj dramatičan kraj nije finalni čin drame. Uvijek postoji i nastavak, kao u Ulici Brijestova. Nastavak kao i obično uvijek počinje čim si zaližete razočarenja, posložite se i krenete u novi suživot sa nekim normalnim. Vampirčić je željan kalorija, uvukao bi se i ugnijezdio da se još malo nahrani, nešto mu je hladno i nelagodno pa zagrebucka na vrata i cupka s noge na nogu, hvala dragom Svevišnjem što je izmislio špijunke. Dakle, to famozno kasno paljenje.

Khm. Znate sad što to znači. Sad ste najednom anđeosko biće, ma kako samo prije nije uvidio čistoću vašeg srca i vaše plemenite namjere da, zamisli čuda, gradite nešto konkretno i uzajamno. Naglasak na uzajamno, što ga je natjeralo u sprint kojeg se ni Usain Bolt ne bi posramio. A sad jao kako će, što će bez vas, tako ste divne, i plemenite, i neodoljive, i nedostajete mu, i samo bi vas htio vidjeti. Razdire ga želja za ispijanjem kave i pranjem vlastite savjesti.
Zato predlažem da uzmete rođendanski poklon koji ste dobili od osobe koja je kraj vas, koja vas cijeni i ne pada joj na pamet izvoditi bijesne gliste, parfem recimo. I špricnite malo u smjeru svih tih kasnih paljenja, da pročistite atmosferu i uklonite miris sumpora koji se šulja kroz ključanicu, izvirući iz osobe koja cupka pred odavno zatvorenim vratima tražeći supply.

Eau de Piss Off. Kao Raid za nestašne mušice.

Upozorenje: tko se prepozna, najvjerojatnije si taj.

(Hvala ti, draga moja prijateljice. Pusa!)