Zbogom prijatelju

Izuzetno mi je teško uokviriti cjelinu odlazeće godine nakon svega što se zbilo, doista nisam od nekih slavlja. Teška, mučna godina, doista. Možda je dobro što odlazi bez povratka, možda je dobro što se rađa nešto novo, nešto bolje? Nadam se.

Teško je gubiti prijatelje, teško je ostajati bez samozatajnih, dragih, mirnih i dobrih ljudi koji su endemska vrsta po sebi, svjetlo i radost. Teško je kad u teškim vremenima izgubiš ta rijetka uporišta, pogotovo kad ih izgubiš toliko brzo, naglo i neočekivano da ostaneš bez riječi, izuven iz cipela, a tuga ostane visjeti nad tobom tako nespremnim i zaprepaštenim, i svako malo se promeškolji bockajući te i tjerajući suze čim malo vanjska buka utihne, pogotovo kad se sve smiri pred počinak.

Dobri naš Luka, bio si mi drugi tata, hvala ti za svaku smokvu, svaki smijeh, svu dobrotu, pažnju, ljubav i podršku kroz ove moje otočke radne godine. Ti si sada radostan u Gospodinu i bereš te nebeske smokve koje rađaju plodovima bez obzira na godišnje doba. Pazi na nas koje si ostavio za sobom, i odmori. Nedostaješ nam. Čuvali te anđeli.

Luka Perdija (27.10.1947.-28.10.2018.)
Luka Perdija (27.10.1947.-28.10.2018.)

Lately…

 

Ljudi

Svega cvijeća u bašti božjoj. Toliko želja, afiniteta, metoda brušenja karaktera, različitih duhovnih disciplina koje sve vode k istom putu, onome unutra, vlastitoj srži. Različiti su nam prioriteti, naravi, svjetonazori, različite su nam i srži. Znao je to i stari Držić. Ljudi nazbilj i ljudi nahvao. Ljudi koji jesu, i ljudi koji nisu. Vrlo jasno se to vidi, i vrlo brzo, naravno ako ne počnemo racionalizirati prvi glas intuicije, i ne počnemo idealizirati, diviti se potencijalima, motajući sve u ružičasti papir koji se u ovim posljednjim danima ionako brzo podere.
Odsad se divim samo realiziranim potencijalima, izbrušenim osobnostima, zrelim ljudima, onima koji imaju i fokus i disciplinu, koji znaju što žele od sebe i drugih, i koji se ne plaše izazova. Koji kroz teškoće rastu. Koji sami rješavaju posljedice svojih nesretnih djetinjstava/propalih veza ne tovareći svoju emocionalnu prtljagu u potpunosti drugima na leđa, i koji usprkos tome i dalje kroz život gaze nezagađeni gorčinom i razočarenjem, i unatoč svemu imaju snage hrabro ispričati svoju istinu. Koji se unatoč svemu uspijevaju i dalje razveseliti, i njegovati britak, samo životnim mukama isklesan inteligentan humor sa netoksičnom notom sarkazma, onako usitno poput arome borovice u dobrom ginu. Predivna mi lekcija ionako žestoke godine.

Dragi moji, znate koji jeste, hvala vam što i mene činite boljom osobom. I hvala providnosti što nam je ukrstila životne puteve.