Lately…

 

Ljudi

Svega cvijeća u bašti božjoj. Toliko želja, afiniteta, metoda brušenja karaktera, različitih duhovnih disciplina koje sve vode k istom putu, onome unutra, vlastitoj srži. Različiti su nam prioriteti, naravi, svjetonazori, različite su nam i srži. Znao je to i stari Držić. Ljudi nazbilj i ljudi nahvao. Ljudi koji jesu, i ljudi koji nisu. Vrlo jasno se to vidi, i vrlo brzo, naravno ako ne počnemo racionalizirati prvi glas intuicije, i ne počnemo idealizirati, diviti se potencijalima, motajući sve u ružičasti papir koji se u ovim posljednjim danima ionako brzo podere.
Odsad se divim samo realiziranim potencijalima, izbrušenim osobnostima, zrelim ljudima, onima koji imaju i fokus i disciplinu, koji znaju što žele od sebe i drugih, i koji se ne plaše izazova. Koji kroz teškoće rastu. Koji sami rješavaju posljedice svojih nesretnih djetinjstava/propalih veza ne tovareći svoju emocionalnu prtljagu u potpunosti drugima na leđa, i koji usprkos tome i dalje kroz život gaze nezagađeni gorčinom i razočarenjem, i unatoč svemu imaju snage hrabro ispričati svoju istinu. Koji se unatoč svemu uspijevaju i dalje razveseliti, i njegovati britak, samo životnim mukama isklesan inteligentan humor sa netoksičnom notom sarkazma, onako usitno poput arome borovice u dobrom ginu. Predivna mi lekcija ionako žestoke godine.

Dragi moji, znate koji jeste, hvala vam što i mene činite boljom osobom. I hvala providnosti što nam je ukrstila životne puteve.

Ἀποκάλυψις

Apokalipsa fino napreduje, hvala lijepa na pitanju. Apokalipsa ili otkrivenje, ustvari- razotkrivanje. Razotkrivanje pravih namjera i skrivenih motiva bližnjih i manje bližnjih, izdaje i noževi koji su trebali ići u leđa više nisu skriveni. Zabljesnu na podnevnom suncu i sve postaje toliko očito. Govna isplivaju u svom punom bouquetu, hvala Svevišnjem. Jest šokantno, jest dramatično, boli, ali izuzetno je dobro jer uviđaš istinu i prava ljudska lica. Hijenina lica. Janus je mila majka za neke ljude.
Dobro, i sad kad me je istina izula iz cipela mogu se polako sabrati i odlučiti:
1. Ostati živa i oteti se ideji “Bože, umorna sam kao pas. Dokle više?”
2. Shvatiti da moja stvarnost i ono što ja jesam uopće nema nikakve veze s tuđim projekcijama i mentalno-emotivnim bljuvotinama kojima me se počesto obasipa samo kako bi oni mogli uspješno živjeti sami sa sobom i noću mirno zaspati bez osjećaja krivnje jer bi se inače požderali kad bi doista preuzeli odgovornost za svoje postupke.
3. Ne dopustiti da mi tuđi rasizmi i kompleksi oduzmu mir i vjeru u ono najbolje u meni, što me izdvaja iz mora prosječnih i što me čini dobrim čovjekom i prijateljem.
4. Teškom mukom izboriti se za neispuštanje iz ruku vjere u providnost, u to da će sve izaći na dobro nakon te mračne epizode u ljudskoj/osobnoj povijesti. Saturn? Mračna noć duše? Posljednji dani?
Treba ovo preživjeti i ostati normalan.
5. And last but not least- kupiti jedan fini vrhunski šampanjac koga ću otvoriti na final judgement day. Za novu eru reda, pravednosti, mira, jedinstva i prihvaćanja&prihvaćenosti, bez ikakvog prisustva mraka, zla i sadašnje kvarnosti. U iščekivanju trijumfalnog comebacka kojeg ćemo svi mi preživjeli ipak najveselije i najdostojanstvenije proslaviti, jer smo izdržali do kraja.

I tako, u iščekivanju Mesije, gricnimo i koje kokice dok se svitak ne odmota do kraja.
Držite se!