Proživjeh tri života od posljednjeg blog posta. Da filtriram mizandriju, nakupljenu ravnodušnost nakon gomile tuđih površnosti, sreću opakog naličja, gušeće sebičnosti…da vidimo što će ostati ispod svega nataloženog. Možda i ne postanem sarkastična.
Zasad dišem slobodno, ili barem tako mislim. Demončići čuče u prikrajku i trljaju ručice mojim nespokojem. No, tko je ikad uspijevao pisati dok je bio presretan?
Drago mi je, Bluna.
Ja sam pisao (i) dok sam bio presretan – drugo je što su me mnogo više voljeli čitati dok sam bio cinično-sarkastični gad. 😀
I tek da znaš, baš te volim sarkastičnu. Uvijek me iznenadi koliko snage ti imaš pod mirnjikavom površinom. Hit it! 🙂
LikeLiked by 2 people
Bumo videli 😉 It takes one to know one. 😀
LikeLike
To je žalosno, znaš? 🙂
LikeLike
To je život. Kaj da mu radim osim da mu se nasmijem u lice najbolje kako znam? A tako je dobro izbaciti iz sebe i žuč između ostaloga. Bolje od Prozaca. 🙂
LikeLike
Kako mi je drago vidjeti te na ovoj strani ulice, i ja sam neki dan zavirila na svoj stari blog.. još postoji 🙂 Pratim te sada u stopu. Puse ti šaljem i puuuuno dobrih vibri
Ivana
LikeLike
Hvalaaaa ❤ 🙂 Pusa svim Švraguljčićima!
LikeLiked by 1 person
Evo otvorila blog… kad stignem nešto ću u njega utrpati .)
LikeLiked by 1 person
Mogu ti reći da sam uz blog proživila i preživila mnoge loše trenutke i bio je to divan osjećaj, vrhinsko filtriranje. Iako godinama nisam pisala, osim povremenih neartikuliranih ispada, gotovo nema dana da si nisam obećavala povratak. Uglavnom, drago mi je Bluno 🙂
LikeLiked by 1 person
Ooooo kako mi je drago vidjeti te ovdje. 🙂 Veselim se novim kreativnim momentima! Pusa!
LikeLiked by 1 person
Da se i meni netko veseli…ahhaha! :*
LikeLiked by 1 person