Ne moram ja ništa…

…osim umrijeti jednog dana. A možda ni tad. Ne moram. Niti se moram ‘upariti’ kako bih smislenije i ispunjenije živjela. Tko kaže da je teret simbioze idealna norma? Zašto bi to trebala biti za sve? Nismo svi od istog materijala sazdani. I držanje za ručice ima često puta preveliku cijenu. I ne, nisam kukavica, ne bojim se rizika. A što i da jesam? Pa što. I može mi biti u ovim godinama. Ne dam svoju bazu i centar svog mira, pa tko se uklopi, dobro je došao. Seks je precijenjen, otvoren razgovor je potcijenjen. Razmislite malo o tome prije nego radi straha od praznine uletite u kojekakve kombinacije koje s vremenom ispadnu na vašu štetu. Ja to ustvari sama sebi, no…pametujem u hladne burovite noćne sate. Ja i Simply Red. Something got me started. A nije plavac mali, već čaj od jagode. Nikad dalmatinke od mene, tja. Nice try, stara moja. Uvijek ćeš biti čardak ni na nebu, ni na zemlji.

6 misli o “Ne moram ja ništa…

  1. Simbioza nije ni ne može biti teret, no pogrešne se stvari naziva simbiozom.
    Btw, pišeš izgovore (prije nego me mlatneš, sjeti se da je otvoreni razgovor potcijenjen 😀 ). Kad sam god ja bio pisao izgovore, zaglavio bih još gore nego ranije. A da imaš centar svoga mira, ne bi ti trebao blog da se rješavaš – nemira. 🙂
    Nah, na ista pitanja ne znamo odgovore…

    1. Samo da mi je znati odgovor na pitanje: zašto se nešto što je lijepo kao iz snova može i mora pretvoriti u nešto što boli ko vrag, i nakon čega ti treba godina dana da se sabereš i da te valjda manje boli? U tom pitanju leži nemir, iako mislim da mi je ustvari sve jasno, ali ne boli me manje zato kaj naslućujem točan odgovor. So simple- prerasla sam ga, a on se bojao izaći iz svoje comfort zone kako bi mi olakšao život i prestao ga otežavati svojim strahovima i ukalupljenostima u koja sam se ja trebala ugurati milom ili silom, to se od mene očekivalo. Ta nepravda boli. Valjda će mi i to s vremenom otupjeti. Vidiš, sve ovo mi se dešava zato jer sad imam viška slobodnog vremena, sezona je gotova. I sad isplivava sve ono s čim se nisam stigla pošteno suočiti u zadnjih 5 mjeseci, pa pišem pizdarije. I najviše od svega se bojim uletjeti opet u neku kombinaciju s istim scenarijem. BTW nema me više niti na jednom online dating servisu. Sve je to isti drek. Ustvari želim biti sama i ostavljena na miru dok ne zacijelim i dok si ne zaližem bol. Jer neko vrijeme mislim kak sam dobro i super, i kak je sve 5, a onda dan nakon se svega sjetim i opet mi je muka. Nisam ok. Ne još.

      1. Been there, done that, still have a bunch of T-shirts.
        Inače, paradoksalno je da si čovjek pokušava objasniti what the fuck happened – a posebno k tome i zašto – a da pritom, gledajući prema naprijed, nema baš nikakve koristi od svega bez obzira bilo mu jasno ili ne. Naime, ako/kad opet naletiš, naletit ćeš na nekog tko je za barem nijansu izvan naučene pouke i jednostavno se prejako nadaš da je to dovoljno za drugačiji, bolji ishod priče. I možda i jest – ne možeš znati unaprijed dok ne probaš.
        I tako opet i opet i opet…
        … while T-shirts are growing in number(s).

        Daj više dođi u Zg dok još imam para da te vodim na klopu. 😀

  2. Reći ću ti kao žena, koja je prošla bol, koja je i nakon boli našla bol, koja je kao zadnji tupko tupić tupio gdje ni najtuplja tupost nije mogla o(d)tupiti… u pravu si. Iako sam simbiozna, to znaš, zaista ne moraš ništa od navedenog. Čak se usudim reći da se i sa pravom bojiš. Ja se uvijek bojim tuđeg konformizma. Nisam konformist i apsolutno smatram opasnima ljude koji hodaju jednom linijom mašući strahom kao zastavom. Jer to nije život! Tko je ikad bio toliko pametan da je podučio i druge da sve treba biti lako? Ako zahtjeva bilo što – eto, čak i razgovor! onaj iskren, do bola, nastupi nemoć. Prva stvar koju sam rekla Ž. je bilo – istina. Ako o svojoj najvećoj gluposti ne možeš razgovarati, izgovoriti, dozvoliti da ja biram mogu li živjeti s tim – nećemo nikamo (bar ne dalje od seksa ahhah!). Ja sam bila brutalno otvorena, brutalno svoja – brutalno bez straha i brutalno bez ideje da budem dopadljiva. I zato uspjevamo. Nitko ne bi trebao ulaziti u veze ako nije prerastao samog sebe, osobito ne muškarci (da ne bude zabune, nisam negativna prema njima, nego mnogo manje promišljaju, puno teže rastu, mnogo više se bave površnim, prejednostavnim stvarima i na njih su fokusirani pa uzročno-posljedično..).
    I da, odboluj. Daj si malo vremena. Ne previše. Iako…ako si već prošla fazu ljutnje, nije puno ostalo do konačnog otpuštanja 😉

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.