Rušenje idola

Ma i nije ustvari rušenje. Ne rušim ih ja, sami se strovale s početnog pijedestala u neke mutne blatnjave vode iz kojih više nikada ne isplivaju. Samo, uvijek boli mene, a ne njih. Oni su samima sebi sasvim super i nepogrešivi. Pričam o ljudima koje znam desetke godina. Neki ne sazrijevaju, neki nestanu baš kad se razboliš i kad najviše trebaš prijateljsku potporu, nema ih, progutala ih magla. Malo njih ostaje neiskvareno, u biti- malo njih ostaje, zato su i dragocjeni.

Znate koji ste.

8 thoughts on “Rušenje idola

  1. Bolje da se strovale sami nego da se strovale u trenutku kad se pokušavaš osloniti na njih.
    Btw, quid pro quo. Ti si ostala. Jasno da me se nećeš riješiti. A i vrag zna jel’ će biti još kakvih kreveta za teglit na pitajbogakoji kat. 😀

      1. 😀
        Pusti, takve stvari su odlične za upamtiti kako nikad ne bi i sama činila otprilike isto nekome drugome. 🙂 A biftek, kako to već ide, kad jednom i bude opet prilika da ga ja napravim – vjerovatno mi neće uspjeti i ispast će još gore od onoga. 😀

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s