Noćurenje

Nemam prikladnije riječi. Ono doba kad sam najproduktivnija, unatoč išijasu i satu koji mi već neko vrijeme govori da je sleeping time. Da, možda u nekoj drugoj vremenskoj zoni. Ono doba kad sam u mlađim danima bila mentalno najproduktivnija, kad se najbolje učilo i pamtilo. Štošta pamtilo. Ono doba u kome sad odustajem od bezuspješnog pokušaja spavanja, pa perem suđe i čistim mačje zdjelice s hranom. Prehladno je za iznijeti smeće. Dovoljno toplo za sabrati posljednjih osam mjeseci života u zadovoljnu liniju nekih krajeva i novih početaka. Uvijek bude tako. Nešto izgubiš, nešto dobiješ. Raduje me ta otvorenost i onaj dobar osjećaj budućih dana. Onako dobar kakvoga sam zadnji put osjetila s 26 godina, prije bolesti, dok je svijet još bio otvoren, topao i obećavajući. Naravno da je sad drugačije, no ne manje zanimljivo. Uz veće podočnjake, svakako, i uz zrelija prijateljstva. I nije svako zlo za zlo, blagoslovljene bile sve teškoće i ponori, jer oni su najbolji filter za pročistiti kako sebe, tako i one koji se predstavljaju bližnjima. Koliko god bilo pakleno teško i naizgled nemoguće u svom svojem besmislu, ipak na kraju spoznaš od čega si sazdan, i tko je oko tebe površan. I postaješ jači, iako ti se čini da si slomljen. Samo naizgled poraz. Poput vlasi kose tanka je granica krhkosti i snage. Ali treba vremena da sve to uvidiš.

Nije loše za jednu trideset i ohohogodišnju ludu mačkaricu, a S. mi kaže da zabava počinje tek s četrdesetak.
It will be hell of a tea party!

25 thoughts on “Noćurenje

      1. Istina, ne bih se vraćao više u svoje dvadesete. (Zapravo se malo i divim sebi kako sam uspio naći puta iz te prašume)
        Ali ne! ne! ne! ne želim ni s onim ‘e da su mi one godine s ovom pameću!’ jer mi iskustvo govori da ću istočasno ‘zaboraviti’ ovu ‘pamet’ ako se kojim slučajem uz pomoć vremeplova nađem u tim godinama! 😀

  1. Na putu ste nadmašivanja čak i mojih naslova. Jadan hrvatski. 😀
    Btw, potpisujem za četrdesete, ove pedesete mi zasad dadoše više jada nego slada.

    1. Ma daj! Da te andropauza ne puca već sad u pedesetima? 😎
      UBR – tvoji naslovi su nam inspiracija za ojađivanje rvackog 😀

  2. Nisam znala što se događa sa mačkaricom, ali sam znala da se nešto događa – sve više blistaš. Pretpostavljam da i sama to vidiš 😉

    1. Vele jučer u seriji na tv – kad žena koja dugo nije imala muškarca odjednom zablista, poprilično je jasno otkud to.
      A sad mi je i jasnije zake ti je onaj deda u busu imal infarkt. Sram te bilo. 😀 😀 😀

      1. Kak ne kužiš da blistam jer sam se riješila muškaraca? Što dalje od mene, iš iš 😀 Taman sam se fino sposložila. Baš mi sad fali netko da mi pobrka koncepciju. Đava vas odnija, pu pu pu! 😀

        1. Nemoj da te sad krenem podsjećati gdje si svježe obnovila profil, zlobno se cerekajući pritom. Mislim, ja ćem se cerekat, ne. 😀

            1. Što ne mijenja činjenicu da bješe aktiviran. 😀
              Da te ne poznajem koliko te poznajem, zaključio bih da si opako očajna kad se tamo ideš vraćati. No obzirom da znam da nisi, ostavit ću tebi da se natežeš s razjašnjenjem jednog toliko mazohističkog poteza. 🙂
              A mogu ti i ja reć, ako želiš. Poprilično je jednostavno u stvari, a i normalno (po mojim mjerilima, jel’).
              Činio sam ja i puno goreg od toga…

                1. Naah. Twoo je samo beznadna, ali i bezopasna glupost. Kad ja radim zvizdarije, onda su to bigtime zvizdarije. 🙂

                    1. Ali molim te, pa ja sam fino odgojena baraba, sočni detalji ne dolaze u obzir. 🙂 A što se zvizdarija tiče, ti znaš da su meni, na primjer, vožnje od tisuću km samo da bi se pola sata pilo kavu bile nešto samo po sebi razumljivo i normalno, pa kad ja nešto zovem zvizdarijom, onda teško da možeš i zamisliti u kakvim se okvirima to odvijalo. Ali ne žalim. Žalim samo što nije bilo dovoljno.

                    2. Meni je 800km radi pizdarije bio domet. No to je bilo 1999. Ja sam svoje pizdarije ispucala u ranim dvadesetima, mostly. 😀

Comments are closed.