Odlazak

Podvig je otići s otoka. Za samo odlučiti otići potreba je snaga, kamoli za spakirati se i ukrcati na neko prijevozno sredstvo. Ovaj grad iako je okružen morem ima jednu vrlo prizemljujuću snagu, i teško je mrdnuti. Ustvari problem je pokrenuti se, ponajprije u glavi. Zato toliko i razvlačim odlazak već skoro mjesec dana. Samo da mi je odmarati i spavati…sutra, ma sutra ću. Ima vremena. I tako dok ne shvatiš da su ti ostala još samo tri dana, a nisi vidio ovoga ni pozdravio se s onim, ni boce nisu iznesene iz spremišta, kao što ni zadnja mašina veša nije oprana pošto kiši već deset dana, i nema šanse da se osuši ni pod razno.
Uf…tromost tijela i uma.

Južina.

11 thoughts on “Odlazak

  1. Poznato mi je to i s bocama i s robom koja se danima ne suši i to s teškoćom odlaska s otoka koliko god sam boravio na njemu samo kao gost. Nikad mi od nikuda nije teško otići bez obzira na južinu ili svježinu (da ne kažem – sjeverinu :D). Ali na otoku bih mogao vječno gledati trajekte kako dolaze i odlaze. Jasno, oni koji tamo žive uvijek mi popljuju tu moju tvrdnju :). Normalno, jer između njihovih i mojih odlazaka velika je razlika.

    1. Ja volim trajekte jer sam našao otok na kojem rastanci, koji nisu laki, mirišu na sastanke, koji isto nisu laki jer hoće malo uplašiti mogućim rastancima, koji nisu laki, ali i ja sam težak pa se nosim po tom otoku na koji trajekti dolaze i odlaze.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.