Pun kufer

Najlakše je reći da je netko drugi kriv zato i zato. Koliko ja vidim, nitko nije anđeo, i uprite prst u sebe pa razmislite koga ste sve povrijedili ili sjebali samo zato jer je netko prije toga sjebao vas. I ne zanimaju me izgovori za opravdavanje tapkanja u mjestu.

Izvolite raditi na sebi. Žene su ovakve/onakve, muškarci su ovakvi/onakvi….ma hajde. Svi koje privučemo u određenoj fazi života su nam samo životna škola, pa naučite više nešto o sebi iz vlastite povijesti prije negoli počnete bacati kamenje na druge. Ja sam prva sama sebi kriva radi svoje dobrote, tolerancije i popustljivosti, zato što su mi cijele dvadesete otklizile u nepovrat pokušavajući ostvariti ljubav, te mi odoše gotovo cijele tridesete u lekciji što to ljubav nije. I mislim da ću se ludo zabavljati otkrivajući čari svoje zdrave sebičnosti i postavljanja čvršćih granica u mojim skorim četrdesetima. I nitko mi nije kriv za moje polagano učenje, jer mi je život u svim svojim nijansama cijelo vrijeme bio pred očima, jasan i očit, ali ja sam uporno i glupo vidjela samo ono što sam željela vidjeti. Colourblind za stvarnost. Tunnel vision koji me podosta srca i živaca koštao, nije uopće bilo bezbolno. Ali što sad, da malo naričem sama nad sobom? Da padam u depresiju opet? Da tražim krivce u svima drugima za vlastitu tvrdoglavu glupost? Ne pada mi na pamet. Nemam više vremena za uzaludna rasipanja vlastitih snaga. To je ionako već odrađena lekcija.

Pa kome pravo, kome krivo.

12 misli o “Pun kufer

        1. Ofcourse. 🙂 To ne pobija moj današnji osvrt na ponašanje nekih ljudi prije ohoho godina. Neki muškarci su bili kukavice. Neki drugi nisu. Bi li danas bili drugačiji? Vjerojatno, baš kao što sam i ja. No ne volim kasna paljenja od x godina s muške strane, a dosta mi se dešavaju. Kaj ću sad s tim hvalospjevima koji znače ‘oprosti što sam bio kreten’? Baš se nekako sažalim na taj smiješan muški rod, ma koliko god da me ljutite svi skupa. 🙂

  1. Nije čovjek kriv ako je dobar i tolerantan, i ako uz to želi sebe ostvariti slušajući svoje “ja” koje ga vodi kroz život. Dobar čovjek je jak čovjek pa se s vremenom i razvija i postaje svjestan svoje kompleksnosti, kad se umori, stane da se odmori, a onda selektira, jer mu se ne da opet umarati, budući da sve više uviđa svoje kvalitete pa ih unapređuje. Zbog sebe. A drugi ili vide ili ne vide. Nebitno. Dobar čovjek zna tko je i što je, i zašto je takav kakav je. Nije to lak put, ali je izazovan i da mu netko ponudi drukčiji, onaj isti dobri čovjek bi to odbio… jer bi mu bilo dosadno:)

    1. A meni često puta ide na živce moja dobrota koliko god da se ponosim njome, iz dva razloga: 1. drugi često puta misle da si blesav ako si dobar, ono ‘čovjek je dobričina, ajmo ga vozati i rastezati njegovo velikodušje čisto da vidmo gdje su mu granice’, kao da je dobrota neka egzotična osobina, pa hajdmo sad malo čačkati po njoj da vidimo od čega se ustvari sastoji jer je ne viđamo tako često, i ne shvaćamo odsustvo lukavosti…i 2. voljela bih malo moći zlurado uživati u podjebavanju drugih, čisto da vidim kako je to, i koji je to gušt, i je li to uopće gušt, to doista nisam nikada mogla jer to nije moj način.

  2. Da, razumijem, osim toga, ti si žensko pa je onda malo teže sve to balansirati i raditi kojekakve vratolomije da bi ostala u ravnoteži sa sobom… Meni je ipak lakše, muško sam… pa se izderem na one druge koji misle da su jako pametni i “zajebani”, jer nama muškima, barem meni, (sve) češće puca film… šta da radiš:)

    1. Je, da se ja izderem rekli bi- gle luđakinju, nije normalna, nadrkana je, pati od PMSa i nejebice. A nije da mi ne puca film. Puca mi, na mnoge stvari. Jednostavno me život stavlja u poziciju da se moram naučiti sve hladnokrvno srezati, ali nemam onu odlučnu crtu da svakome mogu reći isti čas što ga ide. I to bih voljela moći. Možda naučim u sljedećih 10 godina.

  3. moje je mišljenje da sve što u život privučemo (da, namjerno koristim taj izraz!) jeste tu radi našeg osobnog rasta. hoće li to, kao i dubinu toga, netko shvatiti ili neće, apsolutno je stvar pojedinca – na moju žalost nikoga se ne može natjerati na dublje razumijevanje stvari, niti na rast. dapače, gurnuti nekoga ili vući ga. uglavnom može izazvati pad. stepenice se ne mogu preskakati. tvoj opis npr. jasno pokazuje napredak (u dvadesetima sam ovo, u tridesetima ono, u četrdesetima ću…). za tebe, osobno, nije ni potrebno da je bilo brže, ni sporije – uvijek je bitno samo da jeste.
    ono što primjećujem kod mnogu ljudi je nemogućnost fokusa na sada, a netko pametan je lijepo rekao ako si nervozan misliš na jučer ili na sutra. sa sadašnjicom je baš uvijek, baš sve u redu – pa je bitno shvatiti da danas odlučuješ i o svom sutra. čineći isto, ne postiže se različito, reče drugi pametan čovjek.
    još nešto – ljudi su nezahvalni. to, dakako proizlazi iz ovog prethodnog, ali ne opravdava. pa tako uzimamo zdravo za gotovo, egositično misleći kako se podrazumijeva ujutro odvrnuti vodu, imati gel za tuširanje, imati struju, internet, svjetlo, zdravlje, kosu, prijatelje, blog, olovku, čavle, žarulju, kavu, mogućnost bez napora preći s mjesta A na mjesto B., seks, i šta sve ne. ništa od navedenog nismo ničim zaslužili, nitko od nas – ali ne daj Bože, bilo šta da nam ne štima i nije kako smo zamislili. onda smo svjesni da to nismo zaslužili, to je kriv netko drugi, treći, okolnosti, život je sjeban, a mi tako žrtve svih i svega? kako ono..aha – ako se danas osjećaš loše, ne brini, samo si nezahvalan. nakon te misli, ne mogu više naći opravdanje za biti loše ako sam i pošla gazit u zlovolju.
    a znaš ono, rad oslobađa? jedna od rijetkih izreka koja nije promašena. pri tome mislim da je u dubini stvari – kreativnost. kada se svako ali baš svako biće osjeća dobro? kada nešto stvara, kreira – pa prema osobnim afinitetima, bilo da piše, crta, fotografira, okopava vrt, sadi cvijeće, peče kolače, …uvijek je tu onaj dobar osjećaj, prave istinske prirode kreatora! dakle, kada si najviše sjeban – kada si lijen.
    uglavnom, raspisah se i mogla bih ovako tri dana – a poanta jednostavna. od svih načina da radiš na sebi, ljudi izabiru kuknjavu… i okrivljavanje. što druge. što sebe. baš konstruktivno.
    eto. 😀

  4. Koliko si ti već uradila na sebi u proteklih dvadeset godina, usprkos svemu, trebalo bi roman napisati. Proći kroz sve što si prošla, a sačuvati vlastitu otvorenost i toplinu, e to je poduhvat. Biti iskrena o svemu tome, to je, pak, dati ohrabrenje drugima. Ljubim!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.