Dobar savjet

Imam prijatelja koji mi je pred par mjeseci dao jedan od najboljih savjeta koje sam u životu dobila. Bila je riječ o situaciji “Sviđa mi se jedan dotični”, i rekao mi je: “Nemoj da lik plaća za tuđa sranja. Pruži mu priliku za čisti start od početka.”

Jednostavno, zar ne? Ni sami ne kužimo što sve vučemo za sobom, koja nas sve bivša razočarenja još uvijek grizu u obliku ljutnje ili tuge koja se s vremenom pretvori u malodušnost prema sebi i ostalima. Koji još to teret ja vučem u obliku željezne kugle prošlosti lancem privezane za nogu, em je teško, em boli, em skreće pažnju sa svega ostaloga na taj nikako odriješivi teret koji vuče li se vuče…kako bi bilo lijepo svakome moći dati čisti početak, bez gomile opterećujećeg psihološkog smeća koje ispliva kad najmanje treba, i sjebe sve što je možda moglo biti dobro i lijepo.

Duhovi prošlosti. Nitko ne zaslužuje biti zasipan tuđim sranjima za koja nije ni kriv ni dužan. A toliko smo se toga nagutali od drugih, da u praksi nismo dobili taj čisti start tamo negdje od ranih dvadesetih. A iskreno, nismo ga baš mogli ni dati. Jer- uvijek je netko jednom prije napravio sranje, ako nisu naše prve dramatične ljubavi, onda jesu naši roditelji prije njih. A smeće se gomila i gomila, tuge, bijes, povlačenje u sebe, nepovjerenje, bol, gomila toga.
No svi zaslužujemo taj čisti start od drugih. Isto tako zaslužujemo dobrano poraditi na sebi i svojim demonima kako bismo ga uspjeli pružiti onom/onoj potencijalnoj.

Nelak posao, to samočišćenje, i boli i grebe, i teško je, i košta suza, i nema prečica. I nema drugog načina za sagorjeti gomilu otpada. Koliko košta da košta. No na kraju vrijedi, jer to radim i radi vlastitog zdravlja. Bolje proći katarzu nego popucati i početi s pizdarijama a la sex&drugs&r’n’r u četrdesetima, s dva desetljeća zakašnjenja. A i olakšanje je skinuti kugletinu s noge, i primjetiti da ima puno zanimljivijih stvari koje mi okupiraju pažnju od one hrpe boli koju sam razvlačila od nemila do nedraga.

I još jedan izvrstan savjet sam dobila. “U životu žalim samo radi stvari koje nisam učinio.” Uzdrmao me jednako. No njega ne moram obrazlagati, zar ne? Pametnome dosta. 🙂

Hvala ti!

Sretna!

Nek nam svima bude sretnija od prošle. Ustvari ja znam što si ja želim, a vi mi poželite da mi se to i ostvari. Uvijek ima nivoa na kojima si čovjek može popraviti prosjek. Isto od srca želim i vama, i u to ime dižem veliku šalicu domaćeg kuhanog vina. Sve je dobro što se dobro… jel. Zalije. Sram vas bilo, ccc!

Pa da krenemo u to novo poglavlje ostavljajući stare terete u starim danima. Svako vam dobro, dragi blogeri, i dragi znatiželjnici koji redovito kao slučajno svratite.