Dobar savjet

Imam prijatelja koji mi je pred par mjeseci dao jedan od najboljih savjeta koje sam u životu dobila. Bila je riječ o situaciji “Sviđa mi se jedan dotični”, i rekao mi je: “Nemoj da lik plaća za tuđa sranja. Pruži mu priliku za čisti start od početka.”

Jednostavno, zar ne? Ni sami ne kužimo što sve vučemo za sobom, koja nas sve bivša razočarenja još uvijek grizu u obliku ljutnje ili tuge koja se s vremenom pretvori u malodušnost prema sebi i ostalima. Koji još to teret ja vučem u obliku željezne kugle prošlosti lancem privezane za nogu, em je teško, em boli, em skreće pažnju sa svega ostaloga na taj nikako odriješivi teret koji vuče li se vuče…kako bi bilo lijepo svakome moći dati čisti početak, bez gomile opterećujećeg psihološkog smeća koje ispliva kad najmanje treba, i sjebe sve što je možda moglo biti dobro i lijepo.

Duhovi prošlosti. Nitko ne zaslužuje biti zasipan tuđim sranjima za koja nije ni kriv ni dužan. A toliko smo se toga nagutali od drugih, da u praksi nismo dobili taj čisti start tamo negdje od ranih dvadesetih. A iskreno, nismo ga baš mogli ni dati. Jer- uvijek je netko jednom prije napravio sranje, ako nisu naše prve dramatične ljubavi, onda jesu naši roditelji prije njih. A smeće se gomila i gomila, tuge, bijes, povlačenje u sebe, nepovjerenje, bol, gomila toga.
No svi zaslužujemo taj čisti start od drugih. Isto tako zaslužujemo dobrano poraditi na sebi i svojim demonima kako bismo ga uspjeli pružiti onom/onoj potencijalnoj.

Nelak posao, to samočišćenje, i boli i grebe, i teško je, i košta suza, i nema prečica. I nema drugog načina za sagorjeti gomilu otpada. Koliko košta da košta. No na kraju vrijedi, jer to radim i radi vlastitog zdravlja. Bolje proći katarzu nego popucati i početi s pizdarijama a la sex&drugs&r’n’r u četrdesetima, s dva desetljeća zakašnjenja. A i olakšanje je skinuti kugletinu s noge, i primjetiti da ima puno zanimljivijih stvari koje mi okupiraju pažnju od one hrpe boli koju sam razvlačila od nemila do nedraga.

I još jedan izvrstan savjet sam dobila. “U životu žalim samo radi stvari koje nisam učinio.” Uzdrmao me jednako. No njega ne moram obrazlagati, zar ne? Pametnome dosta. 🙂

Hvala ti!

8 misli o “Dobar savjet

  1. Mene čak ni ne muči toliko što mi na početku utrke netko povješa na noge brdo utegakoje su poostavljali drugi. Muči me mnogo više to što, kad i s tim utezima uvjerljivo vodim, pred samim ciljem me se naprosto – diskvalificira.
    I nije da mi se to tek čini, ali u čitavom svom životu samo se ja držim pravila – a nagrade za fair-play su od brusnog papira, za slučaj da si poželim njima obrisat… jel’. A čak i u jebenom ratu, postoje pravila koja ne krši nitko.
    Nah…

    1. I to što si napisao se isto pretvorilo u vrstu kugle koja te boli. Izvrišti, isplači, i odjebi sve to skupa više iz sistema, samo te vuče prema dolje i ždereš se. Nisi ti kriv za tuđe odluke i odabire i (ne)svjesnost.

  2. Kugla ili ne, ali ja je ne vješam ni oko čijih nogu, niti bi me sprečavala da pokušavam opet trčati neke nove utrke… a hoće li me i opet diskvalificirati kad budem pred pobjedom, jednostavno ne želim razmišljati. Ne možeš trčati ako si uvjeren da ćeš pasti. S te strane, možeš reći da me ništa ne vuče prema dolje. A da sve to boli i boljet će, hoće. Jer, ne možeš sa uspomena oguliti samo bolan sloj i ostaviti si samo slatku jezgru. Sve ide u paketu. Uostalom, ja sam suton. Bol je dio mene. da se nisam naučio živjeti s time, slomilo bi me.

    1. I jedna frendica mi je bila wake-up call…izvrsna i precizna, rekla mi je samo MOVE ON. Ja rekoh- ma da, ali blablabla radi blablabla, eto nje opet MOVE ON, rekoh- čuj, nije ti to tak jednostavno jer bilo je to i to, boli i znaš blablabla…MOVE ON. Sve dok više nisam imala argumenata i rasplakala se nad svim svojim izgovorima i bijesovima. Pa sam pustila da izađe i ode sve što je trebalo otići s tim suzama. Mislim, nisam zaboravila ni lijepo ni ružno, sjetim se svega, ali ne držim se više grčevito za sve to, i puno mi je lakše. Jer sad više nema ‘što ako…’, ‘da sam/ da je barem…’ Točka. Piči dalje. Nemoj biti hrčak u kotačiću. I krenula sam dalje, pa što bude. I nije bilo ništa strašno ni užasavajuće kako sam se bojala da će biti ako zatvorim tu stranicu jednom za svagda. Ustvari, dobro je. Nije super jer me još uvijek šoraju hormoni pa bih nešto što nemam, a što sam počela sanjati po noći…ali nije mi se svijet raspao kako sam tad mislila i osjećala da će biti. Još dišem.

  3. Još jedan dokaz da su jači spol – žene. Vi to možete (tvoja frendica je čest primjer), mrtvo hladno odjebat bilo koga i bilo kad (i uopće ne nužno tek kad je nešto gotovo, dapače) i nikome ništa. Ni lakat vas ne zasvrbi od toga. Emocinalno slaba, ranjiva bića? Aha, my ass. Muško će se ponijet ko pizda jer mu je neugodno, jer ga je strah, jer zna da radi teško sranje… žensko će se ponijet ko pizda naprosto zato jer je živo boli kurac koga je i kako povrijedila.
    I sve je više toga. Točnije, sve se manje krije takvo ponašanje, sve manje vas brine koliko ćete ili nećete ispasti kuje.
    Tako da… obzirom da to ne mogu doživljavati drugačije nego osobno (kao primjer, jednom mi je rečeno – can’t have it, can’t let go – pa rekoh, nemoj puštati onda – al dobio sam zalupljena vrata u nos takvom odlučnošću da me prestravilo i ti je čak i poznaješ), generalno sam vrlo alergičan na taj ženski move on. Sorry.

    A da stvar bude bizarnija, kad zaista jeste žrtve i kad vas zaista neki idiot povrijedi do kosti, tada ne puštate. Tada nema move on, kad seronja nikad ni nije zaslužio da mu ikad i priđete blizu.
    Eh… 😦

    1. To što tvrdiš naprosto nije točno Sutone. Ili jest u jednom (malom) dijelu ženske populacije. Žena će se ponijeti kao pizda iz istih razloga iz kojih će to učiniti muško. Nema tu neke razlike. Barem ne tako drastične. To što pripisuješ ženama jest čisti obrambeni mehanizam. Jednako kao i kod vas muških.
      & wtf je žrtva???

  4. Aha, obrambeni mehanizam… od čega? U vezi si, lijepo vam je, onda jedan dan ravno iz guzice natipkaš sms “žao mi je, ali bolje da prekinemo sad kad je dobro nego da čekamo da postane loše” – wtf?? MALI dio ženske populacije? Aha, pazi da ne bi. Ne znam apsolutno nijednog muškarca koji to nije doživio prekonekoliko puta. Dakako, iznimka su kromanjonci jer pojam veze im je ionako strana riječ, naprosto potroše pa bace. I gle čuda, žene za takvima bez greške trče dounedogled, iste one žene koje odjebu normalne frajere u normalnim vezama – da ne bi jednog dana bile povrijeđene.
    Je, to je obrambeni mehanizam – obrana od iole zdrave pameti, a i definitivno efikasna obrana od sreće. I ne bih riječ rekao na činjenicu da ako je već netko toliko nedojeban u glavu, onda i zaslužuje patnju, kad ne bi svojim ponašanjem usput itekako sjebala svakog svog partnera, ni krivog ni dužnog.
    I činilo se to tebi ili ne, to nije mali dio populacije nego default. A ja i nadalje bezuspješno pokušavam otkriti rijetke iznimke koje spadaju u onu urbanu legendu o “ima toliko žena koje…”. Ima, aha. I Yetija ima isto. I Nessie se brčka sa šaranima u Škotskoj. I tak…

    Usput, ja ne tvrdim ništa, ja iznosim osobno proživljena iskustva. Koja nikako pa nikako ne pašu raznoraznim ženskim negiranjima upravo stvari koje doživjeh toliko puta da mi dođe da vrištim. Capisci? Grazie.

  5. Šta se koga tiče moj prljav veš? Ako si ne možeš srediti gajbu nećeš nikoga ni zvati da dođe. Ili ako ti dođe u krš nema čuđenja posle kada drugi put ne dođe. Deo odrastanja, ratosiljanje te kugle, koliko i zatezanje kreveta.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s