Lost or found?

Jesmo, doista se pogubismo putem. Imali smo i britkost i odlučnost sa svojih 16, znali smo što želimo, osjećali smo sebe i pičili po svome. Zašto smo pustili sami sebe nakon nekog vremena? Kad i gdje se ušuljao strah, ruku pod ruku s obzirnošću, zašto i prema kome? Kad smo to odlučili podići zidove i uzeti distancu? Samoubojstvo s predumišljajem ustvari. Želim natrag onu sebe kakva sam bila s 14, jaču od mnogih ljudi s 40. I dužna sam to samoj sebi. Return to innocence? Svakako. Vjerovati prvo sebi i onome iznutra što me oduvijek vodilo, i sačuvalo. I hvala Mu na tom unutarnjem svjetlu, najvrednijem daru kojega mi je uopće mogao dati.
Kad samoća prestane biti bijeg i postane lijek, počinju se događati velike preobrazbe. Sjeti se. Dobro znaš gdje je krenulo krivo, kad si izdao sebe i po kojoj cijeni.
Uvijek možeš početi iznova.

I nikad nije prekasno.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.