Nedostaje?

Malo nepredvidivosti mi nedostaje u životu, malo odlučnosti od nekoga tko je jak i tko zna što želi od života i od drugih ljudi. I direktnosti mi nedostaje, i hrabrosti. Bez toga nema strasti koja mi ustvari najviše nedostaje. Pun svijet preplašenih miševa i njihovih opreznih kalkulirajućih koraka. Želje za nepoznatim mi ne nedostaje. Samo, sve mi je uglavnom vrlo dobro poznato, i već toliko puta viđeno, da ne velim ofucano i predvidivo. Čekajući čudo nadam se nekom iznenađenju šeretski nasmiješenog života, starog cinika koji se od svih nas najviše zabavlja posmatrajući naše jalovosti.

Da barem udari neki vatrorepni komet, pa da malo sagorim dok sam još mlada.
Ovako zaista neću imati što pričati unucima za kojih pola stoljeća akobogda.

Ljubav sa veliko Lj

A sad malo o muško-ženskim odnosima. Dugo već nisam, jel.
90% ljudi ne može podnijeti činjenicu da su sami kreatori svojih odnosa, i da nitko drugi osim njih dvoje nije niti kriv niti zaslužan za (ne)uspjeh veze. Najlakše je hvatati krivine, prebacivati odgovornost na ostatak svijeta, i pronalaziti izlike samima sebi za nedjelovanje. Kako si napraviš, tako će ti biti, i koliko daješ i ulažeš- toliko ćeš i požeti. Ionako na kraju cijele priče shvatiš da lažeš samo sebi.
Zaista vrlo malo parova zrači skladom i ljubavlju, a još ih je manje ‘naelektrizirano’ tako da možeš zrak rezati među njima, i tu ne govorim o isključivo fizičkoj kemiji. Govorim o onome što toj kemiji daje prostora da raste i preobražava se, i ispunjava mnoge nivoe. I sretna sam do neba kad vidim ne samo nedostatak disfunkcionalnosti, nego i tu kreativnu i preobražavajuću snagu koja raste iz plodnog tla ljubavi, prihvaćanja i poštovanja.
Od sveg srca to želim sebi i svima ostalima, jer to tako i treba biti. Sve ostalo je samozavaravanje.

Hvala Maji i Željku na važnoj lekciji koja me podsjetila da ne pristajem na ništa manje.