“Majku Terezu” u penziju

Nisam normalna. Na putu sam prema normalnosti ustvari. Polako ali sigurno. Vidim to po tome što se moja unutarnja Majka Tereza sve brže umara od pokušaja spašavanja zajebanih i kompliciranih patnika koji žude za time da druge koji se počnu njima baviti povuku u svoj mali pakao, isišu ih, nahrane se i odlepršaju dalje u sljedeće pizdarije i destrukcije, ostavljajući za sobom kaos i iscrpljene Majke Tereze s još jednim neuspješnim projektom u nizu spašavanja jednako nespasivih. Kao i obično.
Zrelost donosi mudrost. Ne da mi se više trošiti na pijavice, ma koliko god se činile zanimljive.
Zato čekam dan kad će me privući netko normalan. Hmmm…a možda opet samoj sebi uskačem u usta. Sve češće mi se to dešava u zadnje vrijeme, i situacije me udaraju poput serije bumeranga.

Živi bili, pa vidjeli.

3 thoughts on ““Majku Terezu” u penziju

Comments are closed.