Pun kufer II

Svijet se raspada, a mi brigamo tko koga voli ili ne voli, tko s kim spava i s kim hoće ili neće…o, kako smo nebitni i banalni! Stvarno smo mi ljudi budale. Danas jesi, sutra te već nema i vratiš se u isti onaj prah. I gdje si bio, što si radio…pun kufer trivijalnosti. Pun mi kufer.

Nepotrebna arheologija

Ne valja puno čačkati po prošlosti. Nema smisla, promijeniti se ne može, a i nikakve koristi od arheologije po starim kostima. Ionako nitko od nas nije bio isti čovjek prije pet, deset a kamoli prije dvadeset godina. Bismo li drukčije s današnjom mudrošću? Tko ne bi. Pametnije je kreirati sadašnjost nego rovariti po negdašnjim dramama koje sada ionako više nisu bitne.

Zato naprijed, uz sve lekcije koje pružamo jedni drugima na putu učenja škole zvane život, koji nas najbolje teše iz dana u dan. Uz milost da iz njega izvučemo pouke u pravo vrijeme.

Stalna na tom svijetu samo…što ono?

Što sam starija, sve više sumnjam u duboke i korjenite promjene u ljudima. Ne govorim o promjeni koju donose godine i zrelost- naravno da nismo isti s 18 i s 35 (barem ne bi trebali biti, na žalost velikog prosjeka koji po sistemu funkcioniranja u čoporu nikad i ne izađu iz srednje)…no sve mi se čini da se ljudi ne mijenjaju, osim onako kozmetički i površno mimikrijski, samo radi kompromisa na koje ih je prinudio suživot s nekim/a. Ovisnički tipovi ličnosti samo zamijene jednu ovisnost drugom, novoobraćenici toliko žele satrati staroga sebe da im taj prije ili kasnije onako potisnut eruptira kad se najmanje nadaju, ženoljupci samo nauče bolje lagati onoj naivnoj koju od početka uspiju uvjeriti u priču da mu je ona jedina uz koju se napokon smirio i pronašao toplo okrilje sigurne luke…do prvog novog izazova, jer ego traži svoje. Sa svima je tako, samo idemo na različite vrste goriva. Iluzije ostavljam tridesetima na izmaku. Dobro vidim što jest, precizno naslućujem i zašto jest, a ‘što bi bilo kad bi bilo’ scenarij ostavljam optimističnijima, da ne velim manjim realistima od sebe. Igre bez granica su u tijeku, pa tko voli…

Ne bih više. Eto, predajem sad štafetu onima koji se nadaju promijeniti mene. Sretno im bilo.
A ja odoh po kokice, za promjenu.