Marko (2003?-2015)

Ostavljam i tebe, ljubavi, u ovoj staroj. Znala sam da ćeš mi otići, ali trudila sam se odmaknuti te misli i nadala sam se da ćeš mi se opet na proljeće uvaliti u teglu s maslinom u dvorištu. Baš si me obogatio, skitnice pametna. Intuicija bez greške, uvijek si znao kad sam loše, kad me nešto boli, i ne samo fizički. I nisi se micao od mene tad. Lopove mali…falit ćeš mi. Ta tvoja smirenost mi je bila melem u cijeloj ljetnoj strci i ludilu zadnje četiri godine. Kako si mi provirio njuškicom te 2012 da provjeriš tko je to nov stigao u ulicu, tako si i počeo navraćati, i ostao. Lopove…falit ćeš mnogima, jer ipak si bio i legenda ulice, i sva djeca iz vrtića su te znala po imenu, kao i tvoj mali najbolji prijatelj s Downovim sindromom, kome si trčao koliko su te šape nosile čim bi te zazvao. Svima si se znao uvući pod kožu, prekaljeni ulični frajeru sa srcem mekim kao perce. Dobri moj Marko…mudrica moj…sad si na ljepšem mjestu i više te ništa ne boli. Hvala ti na svemu, ljepoto…i vidimo se tamo jednom.

Krajevi i počeci

Godina klizi kraju…i stresna i naporna, sad već i odmorna i naspavana, bogata ljudima i lekcijama. Koji blagoslov! A pošto je općepoznata stvar da je sreća tek nusprodukt zahvalnosti za sve one male lijepe svakodnevne stvari, a i one malo veće…imam pregršt razloga biti sigurna da sam na dobrome životnome putu, zaštićena i zagrljena od nebesa. Zahvalna za svaki zdrav i funkcionalan dan, na činjenici da mogu iskusiti sve širine i dubine svog emocionalnog raspona- još uvijek mi je živo sjećanje na nemogućnost istoga i na borbu za iscjeljenje i povratak k sebi, zahvalna za svaku osobu koja mi je ušla i/ili prošla kroz život i na nekom nivou me dotakla, promijenila i obogatila, ili barem učinila da spoznam svoje i tuđe snage i slabosti…doista smo si vrlo vjerna ogledala. Uz želju da zadovoljno zaključite i svoje cikluse, te krenete u neke nove i ispunjenije makar vam se činilo da se cijeli svijet oko vas ruši…sjetite se Feniksa. Bila je potrebna vatra. Za novo i dobro u vama i oko vas…čitamo se već!