Ni cara, ni podanika…

E moj Dioklecijane…život je vrhunski cinik. Koliko si ih htio satrati i poslati u zaborav, a oni ti nakon parstotinjak godina u srcu palače zafitilje kampanel, a tvoj mauzolej pretvore u crkvu na slavu tog svog bosonogog Boga, ludog ljevičara koji je nešto hodao s bludnicama, pijancima i carinicima.

Što ti je sudbina…i što ti je sjećanje.

image

image

2 thoughts on “Ni cara, ni podanika…

    1. Ionako nitko ništa ne ponese. I kad te poklopi mramor, ostaju samo tragovi u sjećanju bližnjih, i djela ako si imao dovoljno talenta.

Comments are closed.