Zašto?

Da se posložim. Da preradim i izbacim sve što me kopka, gricka, ili što je nedovršeno. Dovršeno ali nedorečeno. Da zaokružim situacije i podsjetim sebe na bitno. Na bitnoga. I na nebitnoga…tako ispada kad krive ljude predugo držiš u životu. Da zapamtim ono vrijedno pamćenja, i da pustim sve ono što ionako samo klizi…i obično otklizi prema nekoj manje zahtjevnoj s manje analitičkim umom. Koja se da lakše ukalupiti. Kojoj tuđi kalupi nisu tijesni i ne guše je. Koja se zadovoljava mrvicama i doziranjima.
Da prodišem i izoštrim intuiciju, da riječ koristim poput britve. Da stvari sažmem na esencije i iz svijeta izvučem ljepotu. Da arheološkom mukom iskopam dobro u ljudima makar me uvijek iznova razočaravalo ono drugo čega sam svjesna, ali u što odbijam zuriti i davati mu na važnosti.
Da naučim reći ne emocionalnim ucjenama i proračunatim prijateljstvima, mlakim poluzainteresiranostima i uzaludnim nadanjima.
Da u potpunosti prihvatim i prigrlim sebe.

I da živim.

4 thoughts on “Zašto?

  1. Sviđa mi se post, jako, ali imam dva pitanja: da li si uradila sve ili većinu zadatog, i, drugo pitanje, zašto se post zove “Zašto”?

Comments are closed.