Spaceboy

Nisam mogla prije 12 dana, a ne mogu, jednostavno ne mogu ni sad pojmiti da si se doista vratio tamo gdje pripadaš. Na takav ljudski, samozatajan i dostojanstven način, u bolesnome svijetu gdje wannabe zvijezde daju na uvid i donje rublje samo kako bi ugrabili još malo prostora u novinama koje normalni čitaju samo kod frizera…pokazao si nam svima što doista znači biti gospodin. I ostavio si nam sve što nam je trebalo da pronađemo sebe, prigrlimo svoje i tuđe mračne strane, one koje pristojni ljudi ne vade ispod tepiha, one koje nas toliko pale, jer eros i thanatos tanku granicu dijele.
U biti i nisi otišao, ostaješ mi tu u ušima, mašti, srcu i visokim kriterijima.

Znam da ti je laka zvjezdana prašina, ptico mog kova.

One thought on “Spaceboy

Comments are closed.