Romeo i Julija…alternate take

Inat i plivanje protiv struje je najnormalnija pojava dok imaš 15. I baš pukneš, i sve bude baš onako kako treba, iskre frcaju, Kupidova strelica je odapeta i vjerno pogodivši cilj radi nered- privid vrhunaravskog reda onome koji je pogođen, a komediju, dramu ili čak horor onima koji dotične žrtve okružuju. Pa se izgara, izlazi van svih okvira, umire. Oh, umire….kako plemenito, dostojanstveno i veličanstveno, baš kako i pristoji jednoj strasti!

Dragi Shakespeare, zašto nisi napisao kako stvari izgledaju na petnaestoj, tridesetoj ili pedesetoj godišnjici tog braka? Lako ti je umrijeti i postati mučenik za ideal.
Julija ne voli one nedjeljne popodnevne tišine radi kojih se on pretvara u sarkastičnog razočaranog gubitnika koji ujeda tamo gdje najviše boli, pravo škorpionski. Baš nedjeljom, na dan Gospodnji mrak se razbaca i proreži. Jer mislio je da je mogao bolje, da je trebalo biti bolje, da je on to zaslužio onoga dana kad su oboje pobjegli ostavivši za sobom zakrvljene najmilije. A ona ga sad gleda tako praznim i okrivljujućim pogledom, kao da taj bijeg nije bila i njena ideja, kao da misli da je zaslužila više, i već dugo gubi vrijeme i sebe. Pa joj je žao radi propuštenog flerta pred šest godina, a on je i dalje jednako hladan i distanciran, i bježi već iz navike, rutinski. Davno je već odustala od pokušaja ispravljanja krivih Drina i razgovora o tome gdje je nestalo ono nešto, jer je on ionako puštao bodlje već na samu slutnju čačkanja po onome što i sam osjeća kao izgubljeno. Ne želi se ni prisjećati, muka mu je. Njene sijede koje pobunjeno strše, način na koji puše nos, njena neispunjena očekivanja, sve je to toliko predvidivo, obično, gušeće, loše mu je, gorko mu je, ne zna gdje je nestao on sam i nije mu jasno u što se pretvorio, i zašto je toliko slab.
Ona šuti i pere veš. Šuti i dok kuha…zaustavi se tek uz bljesak noža katkad i zapita se bi li utonuo u njega kao i u maslac. Bi li umjesto crvene ljepljive tekućine prokrvario zaleđenu žuč? Ili bi joj dobacio još jednu bodlju…”Čak niti to nisi uspjela kako treba, vidi, još dišem!”

Zaista, zaista kažem vam…možda je i bolje da ih je ubio na samome početku. Ostavio nam je barem nadu živu.

3 misli o “Romeo i Julija…alternate take

    1. Kuga, nedostatak Alexandra Fleminga i tako to…mda. Ako petnaestogodišnjicu, makar sumnjam i to. A da ne kažem da bi im od dvanaestero rođene djece preživjelo samo troje koje bi doguralo do…ranih dvadesetih?

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s