Opet bijeg

Ovaj put Rijeka, Buzet i Opatija bajna. Kavice, lungomare, HNK Ivana pl Zajca, fuži s tartufima i sve ostalo po kulturno-hedonističkom spisku.

‘Kasandra’- bitan razlog ovog bijega…potresna, slojevita, duboka, uznemirujuća i snažna predstava. I fantastična Mira koja je cijelu predstavu iznijela svojom snagom. Moj naklon i topla preporuka ljubiteljima teatra, i priča koje ti dugo nakon gledanja daju misliti.

image

Dokopasmo se i konobe Palađin u Buzetu u subotu popodne. Nema do domaćeg ognjišta…

image

image

…i domaći fuži s bijelim tartufima iz motovunske šume! To sam čekala. Uf!

image

A tek šparoge s jajima, friško nabrane…

image

Sletjesmo do mora i Opatije malo kasnije, na šetnju uz more. Izmaglica neka lebdi, ne vidiš granicu mora i neba, stapanje svjetova i Turnerovski kolorit….zapeli smo u međusvjetovima.

image

…i Cvjetnica u crkvi Sv Jakova uz more. Nema ljepšeg nego usred ljepote uploviti i u blagoslov. Da ne ostanemo samo na tjelesnim užicima.

image

I na kraju dana- pravac Millenium na kolač(e). Badem, lješnjak, suha smokva i krema od bijele čokolade. Moramo biti nježni prema sebi, jer ako mi nećemo, tko će? Razmazimo sami sebe, pa ćemo lakše podnijeti životne šamare kad navale. Ravnoteže radi. 🙂

image

Easter cat?

image

Honey bunny u metamorfozi. Kuhinjski Kafka, ljubav ide kroz želudac. Serotonini veselo skakuću i život je (opet) lijep. Još kad bi postojalo i punjenje od lješnjaka, onakvo kremasto polutekuće…puno tražim.
Doista nitko i ništa nije savršeno. I uvijek fali još ono nešto, i petlja je beskonačna, kao i vrtlog želja koje nas pokreću i čine živima. Ah, taj smrtonosni perfekcionizam, baš kao Pavlov trn u tijelu. Nikad spokoja u meni.
Koji križ.

Art, drugs & chocolate

Tako bih otprilike ukratko opisala iskustvo zanimljivog sjevernjačkog grada koji mi je otvorio pitanja vezana za osobne slobode, i dao uvide o činjenici kako forsiranje jednog ekstrema najobičnije čovjeka odvede u onaj drugi pol ekstrema na suprotnoj strani ljestvice vrijednosti. Da ne ulazim previše u sociološka i antropološka objašnjenja- nije li ironično što jedan hladan puritanski strogoasketski kalvinizam društvo često katapultira u vlastitu suprotnost? Zanimljivo je to. Ali nedostatak seksa u naslovu ovog posta nije slučajan. To je samo moja osobna pobuna protiv mizogine naravi cijele te industrije. Napisat ću članak o seksu tek kad će u izlozima uz cure ravnopravno stajati i zgodni dečki, pa da i mi imamo što za gledati, i birati po preferencijama rase, kilaže i općenitog dojma kojeg stekneš u prve tri milisekunde. A scenarij u kome u izlozima stoje samo dečki? Eh, tražim previše. Nama kao potencijalnim konzumenticama je zasad ostavljen samo izbor više ili manje električnih igračaka iz sex-shopova, koji se pune ili na usb ili na punjač baterija (iluzija izbora), a neki su čak i vodootporni, da nas se s njima kao u punokrvnoj muškoj fantaziji uputi pod tuš. Da, znam. Ovako kako jest- tužno je i licemjerno. I to nema veze sa slobodom, bilo to legalno ili ne. I da, sretan vam osmi mart, drage moje. Sarkazam mi je nažalost neizbježan, jer smo još uvijek daleko od ideala jednakopravnosti. Čak i u Amsterdamu. Pogotovo u Amsterdamu.
Drugs- cijeli grad je napušen, ne pretjerujem. Ali nisam nigdje vidjela ikoga da se iz tog razloga s nekim posvađao i potukao. Ili da netko nekoga poprijeko gleda. Svatko je u svome filmu, i nađe si zanimaciju po svome ćejfu.
A kako bi prosječan turist mogao fizički izdržati sav taj art i drugs, treba veće količine šećera. Čokoladerija ima svih varijanti, od ekskluzivnih do onih uobičajenijih serijskih lanaca u kojima nutella teče u potocima iz fontanica, vafli se peku gotovo na ulici na svakih deset metara, i teško je odoljeti svim tim miomirisima i ritmovima života. I famozni stroopwafels sa sirupom od karamela i cimeta…naravno da jedan nije dovoljan jer vuče na sljedeći, i tako to ide. Jedan za doručak, jedan uz popodnevni čaj…varijante su brojne. No jedno je sigurno, kad jednog dana preselim na ahiret, dobit ću aureolu u obliku stroopwafela.
Ovih deset dana mi je bilo samo uvod u istraživanje Nizozemske i njene zanimljive kolonijalne prošlosti. Nema tko nije okrvavio ruke pljačkom kolonija ili robovlasništvom, to se krije iza svog tog silnog sjaja palača na kanalima. Svako obilje i sjaj imaju i svoje naličje, a to je priča koja se manje rado priča i prezentira, no po kojoj vrijedi prokopati kako bismo si posvijestili da se ništa kroz povijest promijenilo nije, samo je danas omjer roblja i pravih robovlasnika brojčano daleko veći što se tiče robova…korporacije, krediti, znate i sami kako ide ta priča danas.

No stroopwafeli su im doista sjajni.

DSC01572 (3)

Chocolaterie Pompadour

Da ti pamet stane, oči iskoče, i jezik se rolajući otkotrlja iz vilice…čokolada svih vrsta, oblika i tekućih/krutih stanja, što u pralinama, što u tablama…i famozni i vrlo hype macarons. Uf…hedonizam samo takav. Ovo je doista grad po mojoj mjeri.

DSC01405 (2)