Art, drugs & chocolate

Tako bih otprilike ukratko opisala iskustvo zanimljivog sjevernjačkog grada koji mi je otvorio pitanja vezana za osobne slobode, i dao uvide o činjenici kako forsiranje jednog ekstrema najobičnije čovjeka odvede u onaj drugi pol ekstrema na suprotnoj strani ljestvice vrijednosti. Da ne ulazim previše u sociološka i antropološka objašnjenja- nije li ironično što jedan hladan puritanski strogoasketski kalvinizam društvo često katapultira u vlastitu suprotnost? Zanimljivo je to. Ali nedostatak seksa u naslovu ovog posta nije slučajan. To je samo moja osobna pobuna protiv mizogine naravi cijele te industrije. Napisat ću članak o seksu tek kad će u izlozima uz cure ravnopravno stajati i zgodni dečki, pa da i mi imamo što za gledati, i birati po preferencijama rase, kilaže i općenitog dojma kojeg stekneš u prve tri milisekunde. A scenarij u kome u izlozima stoje samo dečki? Eh, tražim previše. Nama kao potencijalnim konzumenticama je zasad ostavljen samo izbor više ili manje električnih igračaka iz sex-shopova, koji se pune ili na usb ili na punjač baterija (iluzija izbora), a neki su čak i vodootporni, da nas se s njima kao u punokrvnoj muškoj fantaziji uputi pod tuš. Da, znam. Ovako kako jest- tužno je i licemjerno. I to nema veze sa slobodom, bilo to legalno ili ne. I da, sretan vam osmi mart, drage moje. Sarkazam mi je nažalost neizbježan, jer smo još uvijek daleko od ideala jednakopravnosti. Čak i u Amsterdamu. Pogotovo u Amsterdamu.
Drugs- cijeli grad je napušen, ne pretjerujem. Ali nisam nigdje vidjela ikoga da se iz tog razloga s nekim posvađao i potukao. Ili da netko nekoga poprijeko gleda. Svatko je u svome filmu, i nađe si zanimaciju po svome ćejfu.
A kako bi prosječan turist mogao fizički izdržati sav taj art i drugs, treba veće količine šećera. Čokoladerija ima svih varijanti, od ekskluzivnih do onih uobičajenijih serijskih lanaca u kojima nutella teče u potocima iz fontanica, vafli se peku gotovo na ulici na svakih deset metara, i teško je odoljeti svim tim miomirisima i ritmovima života. I famozni stroopwafels sa sirupom od karamela i cimeta…naravno da jedan nije dovoljan jer vuče na sljedeći, i tako to ide. Jedan za doručak, jedan uz popodnevni čaj…varijante su brojne. No jedno je sigurno, kad jednog dana preselim na ahiret, dobit ću aureolu u obliku stroopwafela.
Ovih deset dana mi je bilo samo uvod u istraživanje Nizozemske i njene zanimljive kolonijalne prošlosti. Nema tko nije okrvavio ruke pljačkom kolonija ili robovlasništvom, to se krije iza svog tog silnog sjaja palača na kanalima. Svako obilje i sjaj imaju i svoje naličje, a to je priča koja se manje rado priča i prezentira, no po kojoj vrijedi prokopati kako bismo si posvijestili da se ništa kroz povijest promijenilo nije, samo je danas omjer roblja i pravih robovlasnika brojčano daleko veći što se tiče robova…korporacije, krediti, znate i sami kako ide ta priča danas.

No stroopwafeli su im doista sjajni.

DSC01572 (3)

11 thoughts on “Art, drugs & chocolate

  1. Ako kažem da u posjedu imam igračku, mnogi će ustvrditi da sam preslobodna 😀
    No, nije to tema, znam ja, samo se uvijek ulovim za seks 😀 A zaista želim reći kako volim tvoj um, britkost i znanje, u skladu s tim ono što zamjećuješ. Sve kontam ma valjda ću jednom otić s tobom nekamo na konkretiju prezentaciju – live! 🙂

    1. Ma nije da imam nešto protiv igračaka, get all the help you need 😉 ali boli me ta nepravda- they get all the fun while we’re stuck with plastic. I ja volim gledati, a taj gušt nemam. No i ja sam freak pa sam vrijeme uglavnom utrošila šetajući po muzejima nego tražeći live prezentacije, a da sam baš krenula tražiti, vjerujem da bi se našlo i toga u nekom podrumu, dalje od očiju svekolike javnosti. The darkest secrets stay in the basements. 😀

    1. Hvala lijepa na sugestiji, pa kad Vas futur prvi već toliko svrbi svakako mi možete besplatno lektorirati i zbirku tekstova koje planiram uskoro objaviti u manjoj nakladi za početak, ukoliko Vam i to nije too much. Moj futur i ja Vas lijepo pozdravljamo!

      1. Molim. Nije da me svrbi ali od savršene priče očekujem i savršeni pravopis. Jer ako će u tekstu za objavu biti ovakve greške onda bolje da se ne objavi. Vidim da si uvažila moju sugestiju. To cijenim. Iako je popraćena sarkazmom. Potpuno bespotrebnim. Ali još je ostala mala sitnica u rečenici što sadrži dobiti ću aureolu. Nadam se da ćeš to ispraviti. A što se tiče lektoriranja teksta za objavu stojim na raspolaganju. Imaš e-mail i ako ti duša dopusti uvijek ga možeš poslati.

        1. Eh, da smo savršeni već bismo imali aureole i ne bismo griješili u pravopisu. Niti u životu. Ovako nam preostaje da vaflima prikrijemo roščiće i usavršimo se u pretvaranju futura u pluskvamperfekte.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s