Bacanje udica i druge lovačke

Kažu da se prvi mačići u vodu bacaju- o tempora, o mores za jednu cat lady; no istina je. Moj prvi pokušaj s bacanjem parangala i peškafonda nije urodio plodom. Još uvijek nisam dovoljno vješta upecati riblji, a izgleda niti onaj drugi (morski) fond. Strpljenja, vremena i dobrih živaca mi ne fali, a iskustvom se uči, dakle- ima nade i za nas kontinetalna bića s morskom soli u krvi.
It was fun, though. Hvala ćaletu!

DSCN9208 (3)

 

 

Fast car

Lijep pozdrav svim primitivnim mizoginim idiotima, sa spolno prenosivim bolestima/kardinalskom mitrom/podužim popisom one-night standova/čvrstom nepokolebljivom vjerom otaca/višestrukim profilima na društvenim mrežama ili bez tih dodataka- ima vas na lopate, uz najljepše muzičke želje za pronalaženjem nevine buduće bračne družice…i sretno vam u tome naumu, jer morat ćete u potragu po dvorištima osnovnih škola.
Čistoća srca vam baš i ne ide u paketu s licemjerjem, i tu vam nikakav korizmeni post neće pomoći.
Da, i slobodno me podsjetite kako se kaže ‘štraca’ za osobu muškog spola.

Bog vas blagoslovio i laku noć!

Kupide, nevoljo.

Zaljubljujemo se. Svi, bez premca, samo- u što? Nakon duge iscrpljujuće veze u malo nečije pažnje. U nečije neukrotive kovrče. U zagrljaj, čvrst i siguran, iako sve ostaje samo na njemu. Zaljubljujem se gotovo uvijek u početnu euforiju i adrenalin, u tornado koji me nosi, iako je isti idealan recept za katastrofu i brzo sagorijevanje. Dobro je dok me nosi, a kad me pusti…tresnem i razbijem se u milion komadića. Pa se sakupljam dulje nego što je let trajao.

Zaljubljujem se, vrlo vjerojatno. U toplinu srca, iluziju sigurnosti, u fatalnu privlačnost…znam, znam, nije to ljubav, to su samo hormoni. U osjećaj da sam živa i da sve ovo ima smisla usprkos nigdje utemeljenom idealizmu koji se uvijek prelama u realnosti. U nadu da će sve biti dobro. U lepršavost, radi koje dotičnoga ustvari poželim opaliti nogom u dupe, martensicom. U razdvojenost koja samo producira čežnju i nedostajanje. Zaljubljujem se u želju, sliku, projekciju, iluziju, u miris, dodir i okus. U svitanje i isprepletene prste. U orgazme u kojima nestaju prostor i vrijeme. U kompleksnost, slojevitost i ljude koje mogu otkrivati dugo, i uvijek iznova pronalaziti nove dimenzije i nijanse. U bogatstvo emocija i širinu života samoga.

Jasno je zašto se rijetko zaljubljujem.

image

Slatki mali anđeo…

…vragu iz torbe ispao. Na gazdaricu.
Inače, maca bez problema i drame putuje ture s Korčule u Zagreb i obrnuto, 11 sati autobusom, bez ijednog ‘mijau’.
Znatiželja je jača od straha. A nas dvije još nije ubila. Kad će- ne zna se. Uglavnom, idemo u paketu.

image

40

Not bad. Not bad at all.
Zahvalna sam na svemu lijepome, na vitalnim, duhovitim i jakim roditeljima s kojima se slažem sve bolje što sam starija, na zdravlju, na snazi koju dobivam iz prilike da radim posao koji volim, i to ne jedan, zahvalna i na onim manje lijepim iskustvima iz kojih sam štošta o životu i od života naučila, zahvalna na svim ljudima koji su me tijekom života podržavali i hrabrili svojom ljubavlju. I na slobodi u kojoj sam mogla rasti kao osoba.
A kažu da život s godinama postaje sve bolji i bolji…pa veselim se i tome.
Živote, navali! 🙂 Čajanka tek počinje.
Sjednite, raskomotite se. Ima i gina i ruma. I Matuška i Grgića.

2016-05-02-21.22.08.jpg.jpg