Kupide, nevoljo.

Zaljubljujemo se. Svi, bez premca, samo- u što? Nakon duge iscrpljujuće veze u malo nečije pažnje. U nečije neukrotive kovrče. U zagrljaj, čvrst i siguran, iako sve ostaje samo na njemu. Zaljubljujem se gotovo uvijek u početnu euforiju i adrenalin, u tornado koji me nosi, iako je isti idealan recept za katastrofu i brzo sagorijevanje. Dobro je dok me nosi, a kad me pusti…tresnem i razbijem se u milion komadića. Pa se sakupljam dulje nego što je let trajao.

Zaljubljujem se, vrlo vjerojatno. U toplinu srca, iluziju sigurnosti, u fatalnu privlačnost…znam, znam, nije to ljubav, to su samo hormoni. U osjećaj da sam živa i da sve ovo ima smisla usprkos nigdje utemeljenom idealizmu koji se uvijek prelama u realnosti. U nadu da će sve biti dobro. U lepršavost, radi koje dotičnoga ustvari poželim opaliti nogom u dupe, martensicom. U razdvojenost koja samo producira čežnju i nedostajanje. Zaljubljujem se u želju, sliku, projekciju, iluziju, u miris, dodir i okus. U svitanje i isprepletene prste. U orgazme u kojima nestaju prostor i vrijeme. U kompleksnost, slojevitost i ljude koje mogu otkrivati dugo, i uvijek iznova pronalaziti nove dimenzije i nijanse. U bogatstvo emocija i širinu života samoga.

Jasno je zašto se rijetko zaljubljujem.

image

7 thoughts on “Kupide, nevoljo.

  1. Pomalo je bolno otkrivati da si isprva zaljubljen u to što je tu, što postoji…a onda tek upoznavati, otkrivati, opraštati, pa opraštati sebi, pa… 😀

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.