Kupide, nevoljo.

Zaljubljujemo se. Svi, bez premca, samo- u što? Nakon duge iscrpljujuće veze u malo nečije pažnje. U nečije neukrotive kovrče. U zagrljaj, čvrst i siguran, iako sve ostaje samo na njemu. Zaljubljujem se gotovo uvijek u početnu euforiju i adrenalin, u tornado koji me nosi, iako je isti idealan recept za katastrofu i brzo sagorijevanje. Dobro je dok me nosi, a kad me pusti…tresnem i razbijem se u milion komadića. Pa se sakupljam dulje nego što je let trajao.

Zaljubljujem se, vrlo vjerojatno. U toplinu srca, iluziju sigurnosti, u fatalnu privlačnost…znam, znam, nije to ljubav, to su samo hormoni. U osjećaj da sam živa i da sve ovo ima smisla usprkos nigdje utemeljenom idealizmu koji se uvijek prelama u realnosti. U nadu da će sve biti dobro. U lepršavost, radi koje dotičnoga ustvari poželim opaliti nogom u dupe, martensicom. U razdvojenost koja samo producira čežnju i nedostajanje. Zaljubljujem se u želju, sliku, projekciju, iluziju, u miris, dodir i okus. U svitanje i isprepletene prste. U orgazme u kojima nestaju prostor i vrijeme. U kompleksnost, slojevitost i ljude koje mogu otkrivati dugo, i uvijek iznova pronalaziti nove dimenzije i nijanse. U bogatstvo emocija i širinu života samoga.

Jasno je zašto se rijetko zaljubljujem.

image

7 thoughts on “Kupide, nevoljo.

  1. Pomalo je bolno otkrivati da si isprva zaljubljen u to što je tu, što postoji…a onda tek upoznavati, otkrivati, opraštati, pa opraštati sebi, pa… 😀

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s