Fejs…

…naš svagdašnji daj nam danas. Dragi moji, navučeni smo opako, makar mislimo da nismo. Jer, ako se ne možeš opustiti i uživati u zalasku sunca, ako ti se ohladi friška riba upravo pečena na gradelama, i ako imaš poremećaj pažnje radi kojega nisi u stanju uzeti onu knjigu koja te gleda s police već dva mjeseca…nadrapali smo, kolektivno. Droga novog doba- virtualni balončić u koji smo se svi masovno preselili. Nije baš sve tako crno, ne…kad ti krenu suze od smijeha na komentar nekoga koga nisi nikad upoznao uživo, a osjećaš ga kao narođenijega i jedva čekaš popiti kavicu uživo, jer znaš da ćete se kidati od smijeha, i glupirati se kao djeca bez obzira što se vidite prvi put u životu…lijepo je. Unatoč tome što sam mogla pet knjiga pročitati za svo to vrijeme u kome sam ‘ma samo malo da povirim kaj ima novoga’…znate već.
Blaženi moji pametni prijatelji koji nemaju fejs…no hvala Svevišnjem na viberu i whatsappu, pa smo si opet tu negdje, blizu srca.
Ali ipak pojedite tu ribu kad vam je donesu s gradela, i popijte taj gin tonic uživajući u genijalnim virtuozima na gitarama…bez fotkanja barem pet fotografija i biranja koja je najbolja, i s kojim filterom. Dok buljite u smartphone propuštate život u tim iskrama predragocjenih ‘malih’ stvari, koje život čine velikim.

Uzdravlje, uz ritmove ljeta. Vole Vas ja, s fejsom ili bez.

Food for thoughts- turbulentni Van Gogh

Hm…bi li bio toliki genije bez tereta psihoze? Iliti- kako iz najveće patnje izvući najveću preciznost osjetljivosti…da se zamisliš, i upitaš što je esencija stvarnosti.
Ponovo se vraćam na svoj posjet Amsterdamu i Van Gogh muzeju gdje sam se nagledala njegovih slika i autoportreta- niti na jednome nije nasmiješen, i na svakome mu se u očima zrcali težina, patnja i mrak. A toliko ljepote nam je dao, toliko autentičnosti i svjetla u radovima i u svojoj viziji svijeta…kao što rekoh- najveća patnja uvijek dolazi u paketu s mudrošću, ili u ovom slučaju izvanrednom ljepotom duha. I to u vrijeme dok nije bilo antipsihotika, i dok mu je jedina terapija bila hladna kupka dvaput tjedno. Koja školica života…

Moj heroj.

Iskrice duha

“Moliti i od Boga očekivati sve, a ne činiti ništa – to nije molitva. To je lijenost i otuđenost. To je pasivnost i oportunizam. Prošla su vremena, dragi moji, kad se nije činilo ništa i govorilo da je to volja Božja. Kad je čovjek u stanju pridonijeti poboljšanju prilika te moli Boga da mu dadne hrabrosti da to i učini, to je onda molitva.”
Oscar Romero

“Radi kao da sve ovisi o tebi, moli kao da sve ovisi o Bogu.”
Ignacije Loyola

Savršene nesavršenosti

Nema apsolutne simetrije, ne postoji…osim u arhitektonskim nacrtima, u kojima je svijet ionako savršen i idealno organiziran. Nitko od nas nije savršen. Luk desne obrve mi je malo viši i drugačiji, lijeva strana tijela mi je mrvicu krupnija od desne. Ne zezam se, lijevi umnjak mi je probio meso, za razliku od desnoga. Lijevo stopalo mi više naginje broju 40, za razliku od savršenog 39 desnog…i još ponešto, što nećemo sad spominjati u javnosti, da ne bi ispalo da se hvalim. 🙂 Sve to čini ljepotu i prirodnost autentičnom.

Isto bih mogla reći i o karakteru- i bodlje i uglatosti koje omekšavaju, i snaga i krhkost…mada je karakter fluidniji od materije- zadiremo u područje duha, koje za razliku od materije ne propada i ne stari, već se konstantno obnavlja, raste i sazrijeva. Svi se mijenjamo i rastemo, i pritom probijamo granice okvira za koje smo mislili da su idealni pošto smo ih sami sebi stvorili i nametnuli kao ideal. I prerastamo sami sebe putem. Nije to loše ukoliko je čovjek spreman na izlazak iz uljuljkanosti koju donosi zona komfora. Barem ja- uvijek otvorena, uvijek spremna na nova životna iznenađenja. Čak i u najvećim padovima pronađem zrnce mudrosti i lekciju koja me gura dalje i prema gore. Ne zacementirati se, ne okoštati, ne pomisliti da smo završeni proces, jer nikad nismo potpuno definirani i nikad nismo naučili sve.

Iznenađenja života nalaze se na svakom koraku ukoliko si ih spreman vidjeti. Život je ples, fluidan, ritmičan i neukalupiv. Kao i svatko od nas. Dopustimo si biti odraz bezgraničnosti Stvoritelja…jer na Njegovu smo kreatorsku sliku i priliku.

Lijepo je to, zar ne?
Misterija.