Grapefruit moon

Pun. Pretvara nas u zvjerčice gladne koječega. Kad se oljuštimo do vlastite srži što nam (pre)ostaje? Koncentrat života, gomilica čežnje i želje za svjetlom, dodirom, čista emocija. Bez očnjaka, bez zidova, bez sarkazma. Bez oklopa. Samo ranjivost.

Diši duboko.
Sve će biti u redu.

 

Seks i grad, bez seksa

Da rezimiram- jedini način na koji možemo izaći na kraj s tuđim uvrnutostima jest da prvo prihvatimo vlastite, jer smo apsolutno svi malo trknuti, svatko na svoj način.
Zaključismo to moje žensko društvance i ja sinoć oko ponoći, uz malu pomoć tekućeg goriva. Online dating, online romanse, faze romantike koje se sudaraju s fazama prizemljenog realizma s trunčicom cinizma- imamo već koju godinicu. Dvadesetogodišnjakinje s još dvadeset godina životnog iskustva, taman toliko da shvatimo što nećemo. Nećemo bezalkoholne koktele, za početak. Umiremo od dosade na mainstream romantiku, i tražimo čudake. Bolje rečeno, oni vrlo uspješno pronalaze nas, te se nakače slamčicom i pijuckaju svoj Sex on the beach direktno iz našeg krvotoka. No ne pristajemo biti ni druge mame, ni besplatni psihoterapeuti, a u većini slučajeva stvari se kreću u tom smjeru.
Zato još jednu rundu, molim. Izvolite. Dva seksa i jedan bez…Cosmopolitan, za promjenu. A večeras nam se smiješi Mojito. I to na vrhu kule iz 15. stoljeća. S pogledom na zalazak sunca.
Beat that, mamma’s boys!

O prolaznosti

Prođe ljeto, prođu turisti sa svojim godišnjim odmorima u kojima se drže za ručice i piju koktele u ružičastim sutonima dok ih ne dograbe svakodnevne back to life realnosti. Prođu neka prijateljstva za koja mi se samo pričinilo da su autentična. Prođe i mali, friško ulovljen Miškin mišić koji nije preživio teror…ostavila mu je samo glavu. Meso je ipak sočnije od kalcifikata. Baš kao i sočno izmaštane iluzije koje u sudaru sa stvarnošću uvijek gube. Život u epizodama, život na stand-by. Život koji ne postoji izvan vibera. Kilometri su i bedem i izlika. Lijepa fantazija, začin životu, začin nekoj drugoj monotonijoj svakodnevici, i krpanje rupa. Nikad ništa nije potpuno, i uvijek nam nešto fali. Savršen svijet ne postoji, barem ne u okviru ove materije po kojoj gazimo iz dana u dan.

Prolazi sve. Znao je to i Jimmy Stanić.