3:03

Šutnja je zlato, kažu. Progovorit ću na nos ako treba. Najteža disciplina u duhovnosti- kontemplacija u tišini. Ili ide teško, ili ne ide. Misli lete s teme na temu kao i obično. Scenariji se roje u umu. Trebalo bi to i to, jao kako bih sad rado podijelila ono… ma sama sebe zaglušujem. Mir. Umiri se. Utihni. Lako reći, ha? Toliko sam brbljava da slabo čujem što mi Providnost govori. A onda Providnost progovori glasnije, pa opet, i na kraju mi stavi veliki transparent ravno pred nos, smiješeći se. A meni zjenice poput krila nizozemskih vjetrenjača…kako sad to, otkud, ma nije moguće…Da.
Ponekad se doista osjećam kao friško protreseni kaleidoskop. Iz kaosa se ipak složi zanimljiva slika. Svaki put nova i drugačija, kao život sâm.
Lijepo je to.