Profesionalno deformirani

Odmak. Odmak od klišeja, od lampica i prosinačke magije, uranjanje u obično, svakodnevno, izvlačenje ljepote iz sitnica van konteksta umjetno kreirane obavezne prigodne sreće. Lako je izlizati božićne melodije njihovim premještanjem u komercijalni kontekst supermarketa i hoda u masi po prekrcanim trgovima. Trebam li se izboriti za mir? I za djelić spokoja i sagledavanja svih aspekata života, prepoznavanje blagoslova i svega onoga na čemu mogu biti zahvalna, što uistinu traži odmak i od gužve i od kuhanog vina raspoređenog u više rundi. Nije da imam nešto protiv adventskog đira…no ipak, zabava ima tendenciju biti i ostati površna, samo to. Mnogima je to dovoljno. I jest, ukoliko želiš pobjeći od ostatka te famozne sante koja se krije pod površinom.
Nabodem se ja tako na tu svoju sklonost emocionalnoj arheologiji, pa volim redovito pobjeći i posvetiti se kopkanju po sebi. Godine ipak donesu zrelost, pa više ne upotrebljavam lopate, već one fine metlice kako bih izbjegla lomove delikatnih terakota. Arheološki ili jazz-bubnjarski alat za jedva čujno pulsiranje. Kao kad slušaš šum vlastitog krvotoka pred spavanje.
Otkrivanje, istraživanje, konzervacija, prezentacija…i na kraju zaključam taj muzej jer i kustosima treba godišnji.
Do kreiranja nekih novih slojeva i priča…čitamo se!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s