Tempus fugit

Neki dan uz ugodnu kavu u ugodnom društvu ošinula me spoznaja da je prošlo već 17 godina od nekih putešestvija i situacija koje su mi bitno obilježile sadašnji život. Lijepa lekcija zahvalnosti i spoznaje da smo svi vrlo krhki. Barem ja koja jasno vidim da bez tuđe dobrote i podrške ne bih bila tu gdje jesam, ovakva kakva jesam- više ili manje uspješna u navigaciji morem života (taj konačni zaključak ostavljam bližnjima). Cijeli jedan život sabio se u tih 17 godina. Život u kome vrlo precizno vidim od čega sam sazdana, i koliko moji uspjesi nisu samo i isključivo moji. Hvala dragom društvu s kave u posvještavanju bitnoga- ljudskosti, srčanosti, i slobode. I to jedne vrlo zanimljive, radosne i opičene slobode do koje vodi prilično težak put.

Dosta introspekcije za najdepresivniji dan u godini, u kome sam prigodno raskitila bor i šarene lampice poslala na godišnji; vrijeme im je za odmor jer bi u suprotnom postale svakodnevne, obične, izlizane i neprimjetne. Ostavimo kućne magijice samo za meki bijeli prosinac.
Ali zato neka nam iskrice dobrote budu čarolija kroz cijelu godinu. Upalimo te prskalice unatoč svemu, pa makar ispali magarci radi toga.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.