Tempus fugit

Neki dan uz ugodnu kavu u ugodnom društvu ošinula me spoznaja da je prošlo već 17 godina od nekih putešestvija i situacija koje su mi bitno obilježile sadašnji život. Lijepa lekcija zahvalnosti i spoznaje da smo svi vrlo krhki. Barem ja koja jasno vidim da bez tuđe dobrote i podrške ne bih bila tu gdje jesam, ovakva kakva jesam- više ili manje uspješna u navigaciji morem života (taj konačni zaključak ostavljam bližnjima). Cijeli jedan život sabio se u tih 17 godina. Život u kome vrlo precizno vidim od čega sam sazdana, i koliko moji uspjesi nisu samo i isključivo moji. Hvala dragom društvu s kave u posvještavanju bitnoga- ljudskosti, srčanosti, i slobode. I to jedne vrlo zanimljive, radosne i opičene slobode do koje vodi prilično težak put.

Dosta introspekcije za najdepresivniji dan u godini, u kome sam prigodno raskitila bor i šarene lampice poslala na godišnji; vrijeme im je za odmor jer bi u suprotnom postale svakodnevne, obične, izlizane i neprimjetne. Ostavimo kućne magijice samo za meki bijeli prosinac.
Ali zato neka nam iskrice dobrote budu čarolija kroz cijelu godinu. Upalimo te prskalice unatoč svemu, pa makar ispali magarci radi toga.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.