Život jest predug za samo jednu ljubav

Šiloko, kišurina, hladno mi je. Dalmatinsko proljeće je varljivo, naročito kad zimsku garderobu ostaviš na kontinentu u nadi topli(ji)h dana s više sunca i kristalnoplavog neba. I onda ti usfali kišobran. I nešto deblje, i zimske čizme, i kapa…da, kapa! Bez rukavica se može, bez kape teško.
Bez ljubavi se može, bez prijateljstava teško. Rijetki ostaju, rijetki se odupru pritisku života ka postajanju toksičnim. A sad da malo tjeram vodu na svoj mlin. 6 mjeseci godišnjeg od dejting sajtova i aplikacija, ispijanja kava/piva/kina/kazališta i čitavog tog muško-ženskog đira. Umorilo me, ne da mi se. Ne želim upoznavati nikoga, lijepo molim bez otvaranja i natovarivanja na mene svojih životnih ponora/problema/nelagoda/tragedija/drama, dajte mi zraka, smijeha, samoće, šparoga, dobrih knjiga, spisateljske inspiracije, bavite se malo svi vi sami sobom, ja se ne želim više nikim baviti osim samom sobom. Pa kome pravo, kome krivo. Meni pravo, a za vas ostale mi se fućka.

Takoc. Imajte lijepo proljeće i volite sebe. Nitko drugi vas ne može ‘popraviti’, to je vaš dio posla. Zato motiku u ručice, i izvolite. Još nitko nije umro od žuljeva te vrste.

Normal2