Berlin…još malo

Nije pala bandera niti deblo na mene u olujnoj noći. Čuva me moj anđeo, hvala mu, uvijek tako narodski rečeno ‘imam sreće’. Iliti blagoslova. I doista, ima još jedan razlog zbog kojeg sam spakirala kofer i krenula put sjevera…osim Pergamon muzeja, i Brandenburških vrata, i ostataka zida, i 500 godina protestantizma, i Bowiejevih stopa i traga kojeg sam vrijedno slijedila, i turske kuhinje kojom sam utaživala nostalgiju za Istanbulom…duše drage, kako bi mi prepunili porcije kad bih naručila na turskome…spakirala sam kofer kako se ispostavilo zbog najboljeg koncerta u životu, sretna i punog srca, počašćena što sam imala prilike uživo svjedočiti tolikoj toplini, ogoljenoj emociji, žestini, i srcu, davanju do maksimuma, toliko da se ježiš dva i pol sata bez prestanka. Neki kažu- mračan je. Nismo li svi pomalo, ako iskreno zavirimo u vlastite nutrine bez potiskivanja i celofančića? Hvala ti, Nick, dao si se takvim intenzitetom nakon svega što si proživio… Doista, skidam kapu. Čisto, iskreno, bez zadrške i do kraja u punoći predanosti, kako i dolikuje proroku.

Srce mi ko kuća. I još dolazim k sebi.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s