Vortex blast

“Hvala Bogu, Svemiru, il’ Vortexu što me pokrenuo u kovitlac… 😜!”*

Bome je. Faze crnila (ne onog sipinog za rižot) kraće traju, brže i lakše isplivam, sve ide protočnije i prirodnije otkad sam se otvorila opciji prepuštanja. Sve dođe i prođe, i grozno, i lijepo. Pamti se svašta, a najviše humor mojih bliskih kao bazni element preživljavanja onog manje smiješnog. Crkvica u kutu bijele kuhinje, baklava i otpuštanje. Utopismo tursku baklavu u holandskom vla, tekućem pudingu od vanilije. I doista su najslađe te hedonističke diverzije kao spojevi nemogućega. To jest, samo ograničenim umovima nemogućeg. Kuhinjska ekumena.
I za život je najpotrebnija hrabrost. Bez hrabrosti nema ni diverzija ni rasta, ni u dubinu ni u širinu (duha, jel’).
Prijatelji su doista neprocjenjiv blagoslov i poticaj za dobre pomake. Za pun stomak i minimalan pomak…e taj je najslađi!

Pazite jedni na druge, i ne glođite se(be) radi pizdarija.

*Di, Majo i jedna i druga, hvala na inspiraciji!

4 thoughts on “Vortex blast

  1. Što nema neki` lajkova, kao od jedan do deset, pa da lajkam k`o čo`ek! Piše vortex? Aha! Lajk! Dva! Ispliv, lajk. Pamćenje, lajk! Hrabrost, lajk. Prijatelji, lajk. Pizdarije, dva lajka. 😀

  2. definitivno je za zivot potrebna hrabrost. ima jedna divna izreka ships in harbor are safe, but that’s not what ships were built for.
    minimalno je se pridrzavam.

Comments are closed.