Eau De Piss Off

Čudne te neke navike ljudova koji si svašta dopuštaju dok su u vezama i odnosima, malo prcanja u zdrav mozak, malo eksploatiranja popustljivosti i dobrih namjera onog drugoga, manipulacijice i tihi preziri, potkopavanja, egoizmi, grčke tragedije, grand finale i nabacivanje blatom, you name it, arsenal je popriličan. Ako vam se zareda ovakav razvoj događaja, budite 120% uvjerene da taj dramatičan kraj nije finalni čin drame. Uvijek postoji i nastavak, kao u Ulici Brijestova. Nastavak kao i obično uvijek počinje čim si zaližete razočarenja, posložite se i krenete u novi suživot sa nekim normalnim. Vampirčić je željan kalorija, uvukao bi se i ugnijezdio da se još malo nahrani, nešto mu je hladno i nelagodno pa zagrebucka na vrata i cupka s noge na nogu, hvala dragom Svevišnjem što je izmislio špijunke. Dakle, to famozno kasno paljenje.

Khm. Znate sad što to znači. Sad ste najednom anđeosko biće, ma kako samo prije nije uvidio čistoću vašeg srca i vaše plemenite namjere da, zamisli čuda, gradite nešto konkretno i uzajamno. Naglasak na uzajamno, što ga je natjeralo u sprint kojeg se ni Usain Bolt ne bi posramio. A sad jao kako će, što će bez vas, tako ste divne, i plemenite, i neodoljive, i nedostajete mu, i samo bi vas htio vidjeti. Razdire ga želja za ispijanjem kave i pranjem vlastite savjesti.
Zato predlažem da uzmete rođendanski poklon koji ste dobili od osobe koja je kraj vas, koja vas cijeni i ne pada joj na pamet izvoditi bijesne gliste, parfem recimo. I špricnite malo u smjeru svih tih kasnih paljenja, da pročistite atmosferu i uklonite miris sumpora koji se šulja kroz ključanicu, izvirući iz osobe koja cupka pred odavno zatvorenim vratima tražeći supply.

Eau de Piss Off. Kao Raid za nestašne mušice.

Upozorenje: tko se prepozna, najvjerojatnije si taj.

(Hvala ti, draga moja prijateljice. Pusa!)

Rubikova spirala

Preslagivanje kockica, životnih prioriteta, osvještavanje vlastitih kvaliteta, uzgajanje kičme i borba za mudrost. Nije to nešto što se iznenadno spusti s nebesa kao dar, već je posljedica rada na sebi i vlastitom rastu i sazrijevanju. Ništa bez iskrenosti i pretresanja vlastitih obrazaca. Odvajanje bitnog od nebitnog. I odluka- što želim sebi, i od sebe. Drugi su ionako najčešće samo prolaznici, osim onih rijetkih koje mogu na prste nabrojati. Rijetki ostaju kad zagusti, na muci se doista poznaju junaci. A kako postati vlastiti junak? Kako doskočiti vlastitoj toksičnosti? Ima i načina, i ljudi koji se bave time. Nekome crkva, nekome psihoterapeut, nekome life-coach koji je sam prošao kroz istu priču i izvukao pokoju sjajnu pouku, vrlo primjenjivu, i stavio je drugima na besplatan uvid, blažen bio internet.
Sami nađite što vam odgovara, nitko drugi nije odgovoran za vašu stagnaciju osim vas samih. Najlakše je kriviti teško djetinjstvo, roditelje, okolnosti, loš brak, teškog partnera i tako dalje, i tako bliže, muškarci su ovakvi, žene su onakve, aha, kako da ne. Svi smo odgovorni prvenstveno za svoju dušu, i izbore koje (ne) činimo. Najlakše se učahuriti i povući, no tako se ne raste. Tražite. Pitajte. Pokušajte drugačije. I gledajte naprijed bez osvrtanja i gledanja u ponor koji ste ostavili iza sebe…zašto? Da ponor ne bi pobjegao vrišteći, hvala Majić! 🙂
Punoljetni ste, odgovorni za svoj životni put, učinite najbolje s onim što ste dobili rođenjem, svojim karakterom i sklonostima.

Count your blessings, i sve bude dobro.
Lakše je, uz čašu pive, ili gin-tonica, i uz sreću što imate s kime nazdraviti, makar bio na tamo nekoj čudnoj paraleli, na kojoj uvijek pada kiša. Još nismo prešli na rakiju, connecting people. To poslije ponoći. :)))