Zbogom prijatelju

Izuzetno mi je teško uokviriti cjelinu odlazeće godine nakon svega što se zbilo, doista nisam od nekih slavlja. Teška, mučna godina, doista. Možda je dobro što odlazi bez povratka, možda je dobro što se rađa nešto novo, nešto bolje? Nadam se.

Teško je gubiti prijatelje, teško je ostajati bez samozatajnih, dragih, mirnih i dobrih ljudi koji su endemska vrsta po sebi, svjetlo i radost. Teško je kad u teškim vremenima izgubiš ta rijetka uporišta, pogotovo kad ih izgubiš toliko brzo, naglo i neočekivano da ostaneš bez riječi, izuven iz cipela, a tuga ostane visjeti nad tobom tako nespremnim i zaprepaštenim, i svako malo se promeškolji bockajući te i tjerajući suze čim malo vanjska buka utihne, pogotovo kad se sve smiri pred počinak.

Dobri naš Luka, bio si mi drugi tata, hvala ti za svaku smokvu, svaki smijeh, svu dobrotu, pažnju, ljubav i podršku kroz ove moje otočke radne godine. Ti si sada radostan u Gospodinu i bereš te nebeske smokve koje rađaju plodovima bez obzira na godišnje doba. Pazi na nas koje si ostavio za sobom, i odmori. Nedostaješ nam. Čuvali te anđeli.

Luka Perdija (27.10.1947.-28.10.2018.)
Luka Perdija (27.10.1947.-28.10.2018.)

One thought on “Zbogom prijatelju

Comments are closed.