Misli dana

“Loneliness and solitude are two different things. When you are lonely, it is easy to delude yourself into believing that you are on the right path. Solitude is better for us, as it means being alone without feeling lonely. But eventually it is the best to find a person who will be your mirror. Remember only in another person’s heart can you truly see yourself and the presence of God within you.”

“The whole universe is sum up in the Human Being. Devil is not a monster waiting to trap us, He is a voice inside. Look for Your Devil in Yourself, not in the Others. Don’t forget that the one who knows his Devil, knows his God.”

“We can only learn and advance with contradictions. The faithful inside should meet the doubtful. The doubtful should meet the faithful. Human slowly advances and becomes mature when he accepts his contradictions.”

Shams Tabrizi

Misao dana

„Kad mu je hladno, bodljikavo prase traži drugu bodljikavu prasad da leže zajedno, da se zbiju jer im je tako toplije. Da nemaju bodlje, to bi bilo lako, ali bodljikava prasad imaju duge i oštre bodlje. Kada se zbiju u gomilu, bodu jedno drugo. To nije dobro. A nije dobro ni kad im je hladno. Zato se bodljikava prasad dugo muče dok ne nađu neko zgodno rastojanje: da budu jedno uz drugo, a da se ne bodu. To rastojanje predstavlja poštovanje: da ja ne povredim tebe, da ti ne povrediš mene, da pomognemo jedno drugom, da i meni i tebi bude dobro. Da budem dovoljno daleko od tebe da te mogu poštivati kao drugog, i dovoljno blizu da se možemo međusobno grejati.“

Arthur Schopenhauer

Aj sad sve opet, ispočetka

Prvi prvi, ponedjeljak ujutro. Sve iznova, clean start, gramatički točan, začinjen jugom i supermoonom. Juhu! Budna od 5 ujutro, uz treću kavu pomolih nos na balkon. Cigaretni dim, nije čokoladica. Sviće oko 7, sramežljivo, vlažno golublje sivo jutro, baš kao i svako drugo u neprekinutom nizu sivih gnjeckavih dana. Kaplje pomalo. Gledam te borove i breze zasađene uokolo zgrade, prerasli su i zgrade i sebe, žive svoj život potiho. Gledam ih odmalena, zasađeni su kad je izgrađeno naselje, 1980. Tihi divovi po kojima pratim protok vremena. Na grani najbliže breze stisle su se dvije grlice. Grlica i njen dragi, elegancija s crnim ogrlicama. Ljubakaju se i guguću, blago njima. Našli su se. Ljubav u rano jutro, prvog prvog, ponedjeljka. I prasak, lom stakla negdje u blizini, potmula buka kao da se pola kuće srušilo. Zazvučalo je kao generalno sranje, uznemirujuće. Par minuta nakon toga, zvuk sirena. I netko je izgubio život. Pijan, kroz crveno. Lud od presinga najluđe noći, nepobjediv i svemoćan sve dotad. Esencija života i smrti u dimu jedne jedine cigarete u četiri minute, na balkonu trećeg kata. Kreacija i destrukcija, zgusnute i izmiješane. Nema svjetla i svetosti bez padova i mraka. Lekcija života kao prvi krmeljavi pogled u svijet, za dobro jutro.
Dišem. Ne samo dim, već i izmaglicu vlažnog jutra. Uvijek tako bude. U materiji smo, ne u svijetu ideja. Uz pitanje koliko je moguće ostati čist iznutra, uz sva previranja, nade, želje i sklonosti. Čežnja ponekad baš žestoko udara po samonametnutim granicama zone komfora, i uvijek dolazi s bolnom cijenom na naplatu, sve brže i brže.
Jesmo li zatočenici vlastitim izborom omeđenih, u ladice spremljenih čisto opranih i ispeglanih sloboda, koje to ustvari nisu?
Food for thoughts.

Sretna vam!

Rezime

Skoro pa gotov još jedan obrtaj oko sunca. Stariji, iskusniji, pametniji, yeah right! I zato ljubite se do iznemoglosti, pjevajte, plešite, volite i izgarajte, unatoč svemu i unatoč svima. Tko zna koliko nam je još vremena preostalo. Danas jesi, sutra te nema, ili si na cjevčicama. I zato…živili, u punini!
Tko preživi pričat će.