Nebo nad Berlinom

Odreći se neba radi ljubavi? Osuditi se na potrošnost smrtnosti i ograničenost? Na djeliće znanja umjesto spoznaje? A pitanje je hoće li ta ljubav biti uzvraćena, a kamoli trajna. Dileme i tajne ljudskih srca vidljive su samo Svemoćnome. Ipak on zna bolje. Mi se počesto zaletimo, pa glavom u zid. Berlinski. I na kraju pitanje- je li vrijedilo?

To neka si svatko odgovori sam.

Tschuss!

Škura bura

Utjerala nam je led u kosti. Zbogom kupanju, dobrodošle zimske čizme.
Bistrina uma i rezime proteklih mjeseci- empatična svakako, ali imuna na trikove starih majstora manipulatorskog zanata. Površinjanje me je oduvijek odbijalo, kao i laskanja i uvlačenja. A naročito me zabavljaju duhovi prošlosti koji nepozvani banu očekujući crveni tepih i fanfare. Nda, ta toliko puta zloupotrijebljena, izlizana i istrošena riječ koja je sve ono osim vlastitog sadržaja…ne više.
Pogledajte se u ogledalo bez racionalizacija. Vidite li tu gladnu zvijer koja vas je pretvorila u nezasitnu crnu rupu? Dokle?

Još malo i bit će inja, što po granama, što u dahu.
Ljudskost nije potrošna roba.