Marko (2003?-2015)

Ostavljam i tebe, ljubavi, u ovoj staroj. Znala sam da ćeš mi otići, ali trudila sam se odmaknuti te misli i nadala sam se da ćeš mi se opet na proljeće uvaliti u teglu s maslinom u dvorištu. Baš si me obogatio, skitnice pametna. Intuicija bez greške, uvijek si znao kad sam loše, kad me nešto boli, i ne samo fizički. I nisi se micao od mene tad. Lopove mali…falit ćeš mi. Ta tvoja smirenost mi je bila melem u cijeloj ljetnoj strci i ludilu zadnje četiri godine. Kako si mi provirio njuškicom te 2012 da provjeriš tko je to nov stigao u ulicu, tako si i počeo navraćati, i ostao. Lopove…falit ćeš mnogima, jer ipak si bio i legenda ulice, i sva djeca iz vrtića su te znala po imenu, kao i tvoj mali najbolji prijatelj s Downovim sindromom, kome si trčao koliko su te šape nosile čim bi te zazvao. Svima si se znao uvući pod kožu, prekaljeni ulični frajeru sa srcem mekim kao perce. Dobri moj Marko…mudrica moj…sad si na ljepšem mjestu i više te ništa ne boli. Hvala ti na svemu, ljepoto…i vidimo se tamo jednom.

7 thoughts on “Marko (2003?-2015)”

  1. Cekat ce te Iza duge….

    Postoji jedno mjesto, zvano dolina duginog mosta. U podnožju duginog
    mosta, koji povezuje zemlju i nebo, skrivena leži ta dolina sreće.
    Napusti li nas voljeni ljubimac, on dolazi do tog posebnog, predivnog i
    mirnog mjesta. Tamo postoje zelene livade i brežuljci, za sve naše
    voljene prijatelje. Tamo se zajedno igraju i luduju. Ima jela i pića na
    pretek. Sunčano je i ugodno toplo.

    Sve te bolesne, osakaćene, ozlijeđene i stare životinje na tom su
    mjestu opet mlade, zdrave i jake, upravo onako kakvih ih se sjećamo u
    našim snovima o prošlim danima. Sretne su i zadovoljne, ništa im ne
    fali, samo jedna mala sitnica postoji – svaka životinja čezne za nekim
    posebnim, tko nije uz nju.

    Svi zajedno trče i igraju se. Ali, dođe dan kada se jedna životinja
    nenadano zaustavi, te pogleda u daljinu. Njeno tijelo lagano treperi.
    Polako se odvoji od grupe i počinje hodati. Njene nožice ili krila nose
    je sve brže i brže.

    Tvoj prijatelj je otkrio tebe, i kada se konačno sretnete, opet ste
    sretno udruženi i nerazdvojni, i nitko vas više nikada neće razdvojiti.
    Sretni poljupci obasipaju tvoje lice, tvoje ruke ili prsti u nevjerici
    nježno glade glavu tvog ljubimca. Opet i opet gledaš u oči tvog vjernog
    prijatelja, koji je toliko dugo bio nestao iz tvog života, ali nikada
    iz tvog srca.

    Zajedno sada, potpuno mirno i sretno, prelazite dugin most…

    Liked by 2 people

Leave a reply to Maja Cancel reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.